beats by dre cheap

Sve ce ovo jednom proci, nista poslije nas nece ostati....

Prije nje svaka je bila iskoristena, izigrana. Onaj dan kada sam nju upoznao moj cijeli svijet se promjenio. Ona je postala moje sve, sunce moga svemira i mojih misli. Poklonio sam joj svoju ljubav i srce na dlanu, da ih cuva i pazi kako sam zavolio. Vjerovao sam joj toliko, svoj zivot bi dao za nju ako bi bilo potrebno, u to sam bio siguran. Od toga dana bez nje nisam htio, a ni mogao. Cesto me zbog toga i strah znao snaci. Razmisljao sam sta bi bilo ako bi je izgubio, na bilo koji nacin ? Srce bi mi zadrhtalo od same pomisli na to i taj strah i misao su se znali prenijeti i u moj san. Budio bi se s´ nemirom i trebalo bi mi malo vremena da dodjem sebi i shvatim da je to samo san, nestvaran, plod moje podsvijesti i unutarnjih nemira. Kada nadjes takvu posebnu osobu, postanu ti nebitne stvari koje si prije zelio vise od svega i kojima si stremio. Istina je da je to samo misao, iluzija da je to ono sto zaista zelis. Prije nje sam mastao o mnogim, uglavnom materijalinim stvarima, ciljevima i necemu sto mogu ostvariti ako se dovoljno potrudim. Zelio sam bogatstvo, novac, vrhunski auto, zivot na visokoj nozi kako se to kaze u narodu. Ono da mi zavide a da mi se dive oni koji me ne vole ni ovako. Da se svima dokazem i pokazem. Tako sam to zamisljao. Mislio sam ako to imam bit´cu sretan i nece mi biti potrebno nista vise, sve ce doci s´tim, mislio sam samo. Ljubav, sreca, osmjeh i toplina. Nakon djecackih godina poharanih ratom, ubijenog oca od zlih neljudi, teskog i mucnog zivota i moje vrijeme ce doci, razmisljao sam. Vise mucnog zbog oca koji mi je falio nego zbog neimastine i stalne borbe za bolji zivoti. Bjeda i teska vremena su prolazno stanje, danas imas sutra nemas, ali kada nekog izgubis to je zauvijek i onda se nemas na koga osloniti, osim na samog sehe...Cudno je kako samo jedna osoba moze sve da promjeni. Da promjeni necije ponasanje, karakter, razmisljanje, ciljeve, misli, zelje. Ona mi je dosla kao neki melem na sve rane. Ona je postala ostvarenje sna koji nisam ni sanjao, koji nisam imao na umu i za koji nisam znao ni da postoji. Taj osjecaj kada pronadjes onu "pravu" je promjenio sve. I njoj sam vise puta rekao da je ona ta "prava", jedina, moja srodna dusa kako to stariji propovjedaju. Emocije i ljubav, ushicenost i zanos su me nosili na svakom koraku i ona je bila sve sto mi je bilo potrebno. Prestao sam da mislim o onim materijalnim stvarima o kojima sam prije sanjao. Nije mi to bilo vise bitno. Bio sam ispunjen i sretan, da li u dzepu imam 10 ili 100 maraka bilo mi je nebitno. Dovoljno sam imao da mogu da je vidjam i da izadjemo skupa svake sedmice. Jednom ili dvaput. Za to sam uvijek nekako nalazio novac. Nekada mi je bilo bitno da imam sto vise novaca, i ima sam ali ipak nisam bio sretan. O njoj sam pisao i prije. Pomisljao bi i na oca, rahmetli.Misao me vodila od toga kada mi ga Bog oduzeo do toga kada mi je podario NJU. Na neki nacin mi se oduzio i bilo mi je lakse zbog toga. Kada bi trebao da se vidim s´njom zurio bi na sastanak i cesto bi dosao prije nego smo dogovorili, pa je onda cekao da dodje, ali to je bio taj zanos i zelja za njom. Uvijek bi pricali mnogo, vise ja. Ona bi se znala nasaliti da samo ja pricam, i da trebam nekad i cutati. Treba znati i to nekad, cutati zajedno. Kako bi se blizio trenutak rastanka osjecao bi da mi nedostaje iako bi bila tu kraj mene jos uvijek. Tako, uvijek mi je nedostajala. Dani bez nje su prolazili u ceznji i razmisljanju o danu kada cemo se vidjeti. Pisali bi svaki dan jedno drugom i zvao sam je cesto da joj cujem bar glas i vidim da je dobro. Bilo je i nekih cudnih sudbinskih baksuzluka. Jednom prilikom na mobitelu joj je bio blokiran moj broj, ni ona-kako je govorila a ni ja nismo znali za to ali zbog toga nije dobijala moje poruke par dana iako sam ih slao bezbroj kao i uvijek, ali ja to nisam znao, ali me briga i nemir spopadali sto mi ne odgovara vec 2 dana. Kasnije se sve to nekako izgladilo, izvinjavao sam se i pokusavao da objasnim da sam joj poslao mnogo poruka i da ne znam zasto ih nije dobijala. Ona se ljutila sto joj nisam pisao i htjela cak i da raskine radi toga. BIlo mi je nejasno ispocetka, kasnije sam skontao da je broj blokiran, ona je govorila da nista ne zna o tome, ali bilo je nebitno, uspjeli smo da to ispravimo. Kasnije sam joj poslao sve te poruke koje nije dobila, ponovo, da ih procita. Ne znam zasto ali to mi je stvorilo neku sumnju i slutio sam da ce se desiti nesto lose. Sedmicu nakon toga ponovo je prestala da se javlja i odgovara na poruke, bio sam zabrinut da joj se nije sta desilo i brinuo sam za nju. Nakon par dana nekako sam se snasao za broj njene rodice. Nazvao sam tu njenu rodicu , jer ona se nije javljala niti pisala 3-4 dana. To nejavljanje me bacalo u brigu, nervozu, bio sam isfrustriran. Napokon rodica se javila i nakon kratkog kurtoaznog dijaloga pitam gdje mi je ljubav. Rodica rece da je kuci i da je bolesna, cudila se kada sam rekao da mi se ne javlja par dana. No dobro, rekoh joj da joj poruci da cu je nazvati i da se potrudi da se javi. I javila se, zvucala je normalno, pitao sam sta radi kako je, brinu sto je bolesna i pitao sto mi nije javila. Valjda sam ja neko ko to treba da zna. Nevoljno je odgovorila da je bila bolesna i da nije mogla. Nije mi to zvucalo uvjerljivo, ali dobro prihvatio sam, bitno da joj bude bolje. Sve to je produbljivalo sumnju i tjeskobu u meni ali sam cekao i mislio da cemo se vratiti na pravi put i da ce biti kao prije. To prije mi se cinilo prelijepim, posebnim, vec sam pisao o tome prije pa necu da se ponavljam. Moje sumorne sumnje i slutnje su bile opravdane. Gurala me od sebe svim tim "baksuzlucima". A ja , tvrdoglav i uporan kakav jesam, nisam znao kada treba odustati, kada treba pogledati istini u oci, i biti realan. Postojao je neko drugi u njenom srcu. Zaboljelo me to sto sve ono "nase" sto sam mislo da je, nije postojalo, ni ona , ni njena ljubav, ni njena iskrenost. Moje povjerenje je lako pogazila i s onim zarom zaljubljene zene borila se za bivseg, iako je bezbroj puta povrijedio, ona ga je voljela i sve radila da bude ponovo s njim. Saznao sam sve to kasnije, i da me lagala , i da me varala s njim, i da je njemu pisala kada meni nije i njemu se javljala. Saznao sam da takva sreca ne traje, mozda zato nikad nisam ni sanjao takav san. Najteze mi palo to sto mi nije rekla na vrijeme, sto nije bila iskrena jer sam ja svu svoju energiju i ljubav dao u tu vezu. Za nju je to bila samo utjeha. Zalim sto mi nije rekla sve u oci i iskreno, ali eto. Volio sam je , dok nazalost ona mene nije. Mislio sam bez obzira na neke prepreke da ce ona biti moja. Razmisljao i da se skrasim s njom za nekoliko godina, nisam zelio drugu i nisam ni razmisljao o drugima, iako sam prije nje imao bezbroj djevojaka. Nakon toga vise nista ne planiram i ne mastam. Znam da koliko god nesto izgledalo dobro i zvjezdano, to je mozda samo iluzija, teznja i zelja. Istina je cesto drugacija od te iluzije. Mislio sam da cemo da se borimo uvijek jedno za drugo, kako se nekada cinilo. Nije bila svjesna da je ovaj covjek bio spreman dati zivot za nju. Valjda ce shvatiti jednog dana ili je shvatila. Neka joj je sa srecom.

Ljubav ne trazi ljepotu nego dusu
http://ljubavvjeranada.blogger.ba
06/07/2013 03:29