beats by dre cheap

Pricaj mi o njoj...

Zagrlio ju je. Kupio ruže i stavio ih u vazu. Pustio je neku staru jazz ploču i napravio kakao. Odmah se sjetila stare pjesme "Pričekaj do večeras, pit ću kakao i znat ću da sam ostavljena" No, ovo nije mogao biti kraj, to cvijeće ti zagrljaji, ne nikad. Pogledao je onako kao što dijete pogleda majku i zadubio se tako dugo. Osjećala je ljubav, strast, hemiju, ludost i sve otkucaje srca dok je stajao ispred nje. Šta si danas radila?- upitao je. Išla sam gledati haljine, ako se već nekad sjetiš da me zaprosiš da ti mogu biti najljepša.- odgovorila je. I? Još uvijek misliš da možeš naći haljinu ljepšu od sebe? - rekao je. Samo se nasmijala. Bio je to još jedan detalj koji je voljela kod njega. Za njega je uvijek bila najljepša. I pored toliko godina veze, više-manje tajne, bila je jedina u njegovom haremu. Znala je da su suđeni jedno drugom. Želim te, želim te toliko da me boli a tu si, a trebaš mi. Zašto se tako osjećam? Da odnesem tijelo na dijagnozu? Možda boluje od tebe i tvoje ljubavi. Te iskrene ljubavi.-govorila je. - Ne idi, moram ti nešto reći, nešto što i sam ne znam na koji način. Izvršit ću sve vrste ubistava u svom srcu dok ti ovo budem govorio. Od njega, malena moja, neće ostati ništa. Pa ni prah... Sjela je i on nastavi... - Moji nisu za ovu farsu. Kažu da je vrijeme da odem od tebe dok se nismo zavoljeli. - Ali, mi se volimo kao dvije biljke, kao nebo i zemlja kao dječak i djevojčica. Zlato, mi se volimo... - rekla je uplaseno. - Oni to ne shvataju, ne žele te. Vjera mi ne dopušta. Mislim to smo znali i od početka, al mislio sam da će nakon toliko godina popustiti. No sad kad nam godine već lete i kad je vrijeme da se skrasimo, ja više nisam mogao čekati rekao sam da ću te oženiti. Reakciju već znaš... Neću da duljim, jer ću ostati bez daha. Samo ti mogu reći da te ostavljam i da je ovo kraj. Stala je. Stala, zabezeknuta i posramljena. Stalo je i njen zivot, upravo sada. Sjetila se njihovih početaka i priča: Ovo će trajati malo i onda ćemo prekinuti, vjera nas dijeli ne smijemo... Uredu kad bude previše prekidamo. I tako su počesto prekidali, udaljavali se i svaki ponovni susret bio je ljubav koja je rasla. Odlazio je često od nje. Hiljadu puta je u njoj ubio najnježnije osjećaje, ali ovaj put je bilo prvi puta daje to učinio zauvijek. Plakala je. Srce joj se umorilo. Ruke su joj drhtale i svega je još bilo. Samo više nikad njega. Kasnije je čula da je svojima udovoljio i našao curu svoje vjere. A ona? Ona sam ostala zauvijek zarobljena u prošlosti, ne kidajući lance koji su već davno bili svezani. Ona je ostala bez duše. Njena duša je sad voljela nekog drugog.

Ljubav ne trazi ljepotu nego dusu
http://ljubavvjeranada.blogger.ba
24/09/2012 03:28