Ljubav ne trazi ljepotu nego dusu

Dobrodošli na moj blog...hvala Vam sto ste svratili...

29.09.2017.

Moja prica

Ne sjecam se mnogo stvari iz vremena kada sam bio djete. Od onog cega se sjecam najvise su to neke tesko , tmurne stvari i dogadjaji. I sada mi bude tesko kad mislim o tome i sve se skupi u grudima i jedino tada mogu i da zaplacem . U ratu je otac poginuo i nisam ga zapamtio jer sam ga zadnji put vidio kada sam imao 3 godine. Uvijek sam se pitao , i danas se o tome razmisljam cesto, kako je to imati oca i kakav bi nas odnos bio. Sta bi mi rekao , kako bi me savjetovao, kakav bi odnos imali ? Nedostajao mi je otac i danas nedostaje kad imam vec 29 godina ali nemam tu emociju i osjecaj oskbe koja ima oca. Tako kao djeca smo ostali samo sa mamom, sestra i ja u izbjeglistvu. Stalno smo se selili ispocetka . Par mjeseci u jednom , par u drugom gradu - selu . Nismo imali dom. Bili smo i u vise drzava. Sjecam se vremena kad nismo imali hljeb , so a o ostalom da ne pricam , cokolada nisam ni znao sta je. Jedan dogadjaj ostao mije urezan u sjecanje kada nam je jedna zena u selu dala komad hljeba koji nismo mjesecima jeli. To je bio takav dozivljaj i ushicenje za mene, sestru i nasu mladju teticnu da se to ne koze opisati sada. Ne znam sta da mi neko sada da kada imam sto hocu, nebi to mogao osjetiti jer tada smo jeli soju mjesecima i nikad nisam pitao sta je za jelo jer sam znao. Tada nisam mastao ni o cemu jer samo je bilo bitno imati hranu. Mami je bilo najteze jer je sama od nicega morala da hrani nas troje, to sam shvatio tek kada sam odrastao i sada se trudim da joj ucinim zivot lijepim jer je mnogo muke i patnje u zivotu imala. Njoj je i bilo najteze jer je bila svjesna toga svega , mi kao djeca nismo to mogli shvatiti tada. Tek kada sam odrastao i stao na svoje noge shvatio sam i ja. I kada vidim sta vecina djece danas imaju sta sve zahtjevaju od svojih roditelja, shavatam kako je nama bilo. Ja nisam imao nikakvu sansu da se bavim necim sto volim ( fudbal,kosarka...) , nisam imao sansu da imam nesto sto zelim , neku igracku, video igrice ili nesto vise. Kod nas je uvijek bilo malo novca i sta god bi htjeli uvjek bi bilo ono 'ne treba ti to' ili 'sta ce ti to'ili nemam mi za to. Zato sam uvjek mastao o stvarima koje sam zelio. Takav zivot je razvio kod nas mentalitet da uvijek uzimamk najjeftinije i samo osnovno. I danas kad sam zavrisio fakultet i kad sam zaradjuem 10 puta vise od onog sto smo imali cesto uzimam najjeftinije i kalkulisem sa novcem, i da li cu sebi nesto priustiti ili ne, iako para imam dovoljno. Trudim se da se odvikavam od toga. Kao djete kad sam imao oko 10 godina isao sam jednom na more sa mamom i sestrom jer je mama htjela da i mi to vidimo. Kasnije smo morali se odricati dosta toga da isplatimo dug radi toga. Kako smo rasli malo je bolje bilo jer nam je rodbina pomagala koliko je mogla. Vecina njih je u inostranstvu. Mi smo bili kao neki socijalni slucaj za njih i pomagali su nam koliko su mogli iako je to bilo nedovoljno zahvalan sam im zauvijek. Kako smo odrastali i vremenom poceli izlaziti uvijek sam imao minimum neki tek da mogu izaci na neko najjeftinije mjesto i biti sa drustvom. I tada sam se cesto osjecao jadno jer sam imao tako malo a neka djeca su imala sve i vidjela se ta razlika . Ja sam uvijek bio outsider. Kod nas je obicaj da te svi pitaju 'Ciji si ti' odnosiko se na to ko tije otac. Gdje god odes tako je bilo. Ja nikad nisam na to znao da odgovorim i nikog nije bilo da stane iza mene u mnogim situacijama sam bio sam. Danas razmisljam koliko toga sam propustio kao tinejdzer jer nisam mogao skoro nista da sebi priustim. Na ekskurzije nisam isao, nisam o tome ni razmisljao jer nisam imao ni blizu potrebnih sredstava za to. Mobitel sam dobio u 2 razredu srednje skole od tetke jer ona je uzela sebi novi i meni poklonila stari. Nikad nisam trenirao neki sport iako sam bio talentovan za to, ali zivjeli smo tada u zabacenom selu i nisam ni znao ni imao bilo kakvu sansu da se bavim nekim sportom. U skoli sam bio uvijek ili najbolji ili medju 2-3 najbolja ucenika. I osnovnoj i srednjoj. Mama je znala da mi to ide i s tim me forsirala da izguram , da tako obezjedim sebi i nama bolji zivot. Osnovnu, pa Gimnaziju i na kraju fakultet. I bila je upravu , sada to znam. Svo to skolovanje je bilo tesko i uvijek sam bio opterecen tim da li cu imati pare za knjigu ili za hranj itd. Knjige sam zato sve kopirao . Na fakultetu sam razumio koliko smo mi bjedno zivjeli , jer sam tu vidio djecu koja su imala sve sto zele, i putovanja i auta, i novac i 'ugled' i prednosti na osnovu svojih uspjesnih roditelja. Tada sam razumio zasto su me tako cesto svi pitali 'Ciji si ti?'. Mama i sestra su me podrzavale i same se odricale da bi imao za fakultet, za kopiranje knjige, za bus. I ja samse trudio da uspijem jer sam htio nekako da se izvucemo iz te bjede i da ne moramo da ocekujemo od rodbine da nam pomogne jer bez toga bi tesko ikako zivjeli. Pomagali su nam ali su to cestk i spominjali. Tada se covjek osjeti ponizeno i jadno. Zato sad kadaja nekom pomognem trudim se da to niko ne vidi i nikad ne spominjem nikom, jer znam kako je tim ljudima . Ne zele ni oni da budu u takvoj situaciji ali moraju , nekad nema drugog izlaza. Bio sam tvrdoglavo uporan i danas sam , nikad ne odustajem. Da nije tako ko zna da li bi ista uspio jer ljudi oko mene su cesto govorili kako nema nista od skole , kako je samo stela bitna i ciji si. Ljudi su zlobni i uvjek ce pokusati prije da te obore nego da te dignu. Nekako svi ocekuju da odustanes da kazu eto sad si kao oni, neuspjesan i nema niko da stoji iza tebe. Svi to zele i potajno se raduju tome jer tada se i sami osjecaju vrjednije. Ali nikad me rjeci i pesimizam ljudi nisu zaustavili jer sam bio tako uporan da dodjem do cilja, nije bilo pitanje da li cu to postici nego kada cu to postici. Imate cilj, ne ispustajte ga nikada! Polaganje zadnjeg ispita mi je jedan od najljepsih trenutaka u zivotu jer se veliki teret skinui sa mojih ledja i sva muka i tuga . Znak sam da ono sto slijedi moze biti samo bolje nikako gore. Mi kao djeca smo bili nemocni a mama kao mlada je ostala s nama i nije ni ona mogla u stranom svjetu da uradi nista vise , bitno je bilo da imamo krov nad glavomi bilo kakvu hranu uslove za zivot. Nekad sam ljut na mamu jer nismo imali vise i nista nismo, kao djeca dozivjeli neke stvari, nismo isli na neka ljepa mjesta,nismo imali igracke, video igre,telefone, nismo mogli priustiti ugodno izlazno vece da ne razmisljamo o tome imamo li za jedno pice ili 2, nismo imali novca za bilo sta, dok su druga djeca imala mnogo . Iako naravno nismo ni bili jedini da tesko zivimo, bilo je i dosta druge djece, vecinom izjeglih iz rata. Takav tezak zivot smo imali do prije 4-5 godina , dok nisam zavrsio fakultet i poceo raditi. Tako je krenulo sve na bolje. Uskoro cu ako Bog da ija svoje djete da imamo. Jedva cekam da vidim kako je imati djete , ako nisam imao oca. Jedva cekam da vidim kako ce se ono radovati stvarima koje menk nije imao ko da priusti. Kako ce se radovati treningu ili novom bicilu. Kako ce me gledati i sta ce nauciti dobro od mene, kakav cemo odnos imati, kakav cu ja otac da budem. Kakvu ce emociju imati moje djete koje ima oca ? Radujem se svemu tome i jedva cekam da se rodi moj mali djecak da sa njim prozivim nivo ljepse djetinjstvo. Nikad se nebi vratio u svoje djetinjstvo, jer ovo sto je sada i sto je ispred mene je ljepse i nadam se da ce biti onako kako sam zelio da odrastam i zivim.

19.09.2013.

Uvek im je falilo nešto...Nešto što sam nekada našao u tebi.

I, tako, tragajući za nečim poznatim i starim, vadim telefon i kucam njen broj, davno izbrisan iz imenika, ali urezan u sećanju. Zvoni dugo, dugo i na kraju, već spreman da odustanem, čujem njen pospan glas. “Molim?” “Hej.. Ja sam. Obećao sam da neću da zovem, znam. Ali ne mogu. Izvini, jebiga, znam da sam kreten i znam da te smaram i znam da nemaš više živaca i želje da čuješ moja opravdanja, ali moram bar još jednom da ti kažem sve. Okej, možda sam pijan i možda ne znam šta pričam, možda čak i pričam nepovezano, ali bar slušaj. Slušaj i ćuti. Vidiš, otkad si otišla, sve na svetu me podseća na tebe. Na početku, krivio sam naviku, neku staru potrebu, ubeđivao sebe da će sve to proći, i da je i tebi isto tako. Ne umeš da lažeš, ne pokušavaj da poričeš. I onda je tebe prošlo. Više se nisi sećala mene. A ja sam i dalje opsesivno tragao za tvojim pogledom u gomili, još uvek sam se okretao za svakom devojkom koja se smejala slično tebi. Promenio sam ih mnogo. I previše. Nisu to bile loše devojke. Bar ne sve. Neke od njih bi bile i savršene, da ih nisam uporno upoređivao sa tobom. Đubre malo, je l’ ti znaš da ne postoji nijedna koja sliči tebi? Ili se smeju premalo, ili previše, ili pričaju premalo… Doduše, ti nikad i nisi prestajala da pričaš, teško da će te u tome iko prevazići.. Nebitno. Uvek im je falilo nešto. Nešto što sam nekada našao u tebi. Ima već par meseci kako više i ne pokušavam da ti nađem zamenu. Nađem bilo koju, smuvam je na neke glupe fore i posle se pravim da je ne poznajem. I onda se molim da ti ne saznaš, jer znam koliko mrziš takve likove.A sebi jedino ne smem da dozvolim da me i ti zamrziš. Ali, moraćeš da mi veruješ na reč kad kažen da se svi ti kreteni samo trude da zaborave nekog. Kao što ja imam tebe, i oni imaju nekog koga nisu cenili dok ih nije zaboravio i izbacio iz svih misli i uspomena. Nekog koga, jebiga, vole, koliko god se uzaludnim to činilo. Jeste, volim te. I, jeste, trebalo je da dođe ono “prekasno je” da bih ti to rekao. I ja i ti dobro znamo da sam ja jedan izgubljen slučaj..Ali mi opraštaš, zar ne? Kao pre što si opraštala? Možda te je zato tako teško zaboraviti. Isuviše teško se zaboravljaju oni koji su ti jedini verovali. I posle svega, samo to mi je potrebno da znam.. Je l’ mi još veruješ? Veruješ u sve što sam ti rekao? “ Ćutala je dugo. Prepoznao sam sve što sam hteo da znam u toj tišini. Konačno, čuo sam opet njen glas, pomalo uspavan, umoran od svega. “Ne.” I prekinula je vezu. To je, valjda, to? Kraj? Zauvek? Naručio sam još jedno piće i zajedno sa njim progutao i činjenicu da me više stvarno ne voli. Laže. Vratiće se. Proći će. Oprostiće. Zavoleće. Mora. Druge nema. Zar ne?

15.09.2013.

Ona je moja, samo moja

Jedna od najljepsih poruka koje sam ikada dobio. Od djevojke. Moje. :D : "Ipak,mozda ti trebam biti zahvalna nakon svega.Jer,zahvaljujuci tebi naucila sam i shvatila mnoge stvari.Dok te nisam srela,bila sam dijete.Dijete koje je volelo zivot,ljude,sve oko sebe. Dijete koje je imalo srce,dušu.Svijet sam vidjela kroz ruzicaste naocare.U skoli bih vreme provodila s' drugaricama pricajuci o zadacima,narednim casovima,decacima iz razreda.Vodila sam sasvim obican zivot,sto je bilo i razumljivo za jednu tinejdžerku... Ali onda...Susrela sam tvoje oci.I onda se sve promijenilo,ali potpuno sve,pa cak i ja.Ne znam kako si to uspeo,ali probudio si nesto u meni.Nesto cudno,posebno.Nesto sto do tad' nisam osetila nikad'.Zadrhtala sam... Ni vreme,ni ja,nista nije isto. Zahvaljujuci tebi sam odrasla i sazrela.Mozda prebrzo,a mozda i ne.Mozda i nije trebalo,al' bilo je sudjeno.Na tebe nisam gledala kao i na sve ostale. Drugaciji si i ,poseban.Stvorio si novu mene.Naucila sam mnogo toga kroz ovih par dana naše veze.Osetila i tugu, i bol, najteze suze,ali osetila i neizmernu srecu,radost i ispunjenost.Jednom recju,shvatila sam zivot.Da nije bas onakav kakvom se nadamo.Nekad' jednostavno nista ne mozemo uciniti da bi smo promenili nesto na bolje.Potrebno je da imas strpljenja,da cekas.Da budes jak.Vreme sve dovede na svoje. .Mozes dati sve,a ne dobiti nista.I sve to mogu reci da shvatam zahvaljujuci tebi."

30.08.2013.

razum ne pomaze kada se voli...

Često se zapitam kako sam uspjela da pomislim..samo da pomislim da ću ikada moći preći preko svega... Ko mi je davao tu pustu nadu..? Moje srce je govorilo jedno, a moja glava je pričala neke sasvim druge priče.. Razum ne pomaže kada se voli... I što svaki put zadrhtim kada te vidim... Ko je režiser ove tužne priče.. Ko je osoba koja me dovela u ovoliku zabludu koja me vodi kroz život.. !! Zašto želim svoje snove ostavariti baš sa tobom.. Pogledala sam kroz prozor.. Jesen je... Lišće je imalo posebno boje, prelijepe boje kao da su svima htijele prenijeti neke lijepe vijesti..Možda im je to i bila namjera. ..Zašto baš ti ?? Uvijek sam mislila da sam jaka i da me tako male stvari ne mogu slomiti... Nikad nisam odustala od bilo čega i uvijerena u sve, kročila sam dalje.. Ali ti si došao i tako tiho ušetao u moj život... Jesi li dosao s namjerom da u moje mirno more dovedeš divlje valove i promjeniš mi zivot.. ili da živiš mirno uz mene zauvijek.

25.08.2013.

stranac

Prošle godine u ovo vrijeme sve je bilo drugačije. Jedno drugom smo bili sve, a sada.. Sada smo stranci, ljudi iz prošlosti. Nekada bismo satima pričali, smijali se, gledali se.. Nekada bi se držali za ruku, tepali jedno drugom, ljubio te. Nikada mi nije palo na pamet da ćemo jednog dana ovako završiti, ti svojim, a ja svojim putem.. A želja nam je bila da zauvijek koračamo istim putem, da zajedno pretvaramo naše snove u realnost.. Dugo mi je trebalo da se naviknem na život bez tebe, ali eto, navikoh se nekako.. Ne patim više za nama, ne osvrćem se za prošlošću. Ali jedno moram priznati. Još uvijek mi srce stane kada mi neko spomene tvoje ime. Još uvijek mi nestane zraka kada te vidim, onako u prolazu, kao stranca.. Stranca kojeg sam nekad volio više od života.

05.08.2013.

dodjes mi u san....

Sve je laz, sve jednostavno zaboravi. Kada pozelis prebirati po uspomenama pusti neku staru stvar. Vjeruj da se i dalje cuda desavaju i da proslo je ono najgore. Neces biti 10 mladja, vise neces biti ono sto si sad. Bit ces toliko starija ali opet cu voljeti samo tvoje oci zelenooka. Pogledaj sa svog prozora, iskradi se iz hladne postelje u koju te zarobio neki dalek lik. Sarajevo nikad nece biti ono sto je nekad bilo jer vise njegovim ulicama ne hodamo ti i ja. Neke se stvari ipak nece promijeniti ni za 10, ni za 20.. Ni za milion godina. Zauvijek cu bolovati sto me draga zaboravila. Moja draga zelenooka, opet ce igrati stari film, nas. Ja ne postojim, nece me biti. Nece jer si ti tako htjela. I vise neces cekati da me nekada sretnes, zauvijek cu ostati s druge strane plocnika. Istog trena kad zamirisu jorgovani omaci ce ti se suza i stavit ces ruke na lice kao da jos uvijek zelis od mene nesto kriti. Pozeljet ces te noci doci ali ne, ne dolazi...

18.07.2013.

magla i mjesecina

Ona to ne zna, ona gleda mimo mene, nekud u daljinu gdje nisam ja, ni ova zemlja. Ni ova sigurnost. Ko bi znao zašto ona ne voli sigurnost. Zar čovjek nije stvoren za mir? A ovdje je mir. Sve što je izvan dohvata naše ruke, sve što nije potpuno naše, s čim nismo srasli tako da postane isto što i mi, to je tuđe, ničije, ne štiti. To je kao vjetar, ništa, nemaš na čemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oči su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir. Šteta što to ne znaš. A možda i znaš, ali nije dovoljno samo znati. Treba zavoljeti mir, a ti to ne možeš. Ti si kao i ostali svijet, ti si svijet, otkinula si se, ludost te uhvatila i baca te u naručje svakoj nevolji. Čak i kad znaš da je nevolja neizbježna. U tome je zlo, tvoje i svijeta kojem pripadaš.

06.07.2013.

Sve ce ovo jednom proci, nista poslije nas nece ostati....

Prije nje svaka je bila iskoristena, izigrana. Onaj dan kada sam nju upoznao moj cijeli svijet se promjenio. Ona je postala moje sve, sunce moga svemira i mojih misli. Poklonio sam joj svoju ljubav i srce na dlanu, da ih cuva i pazi kako sam zavolio. Vjerovao sam joj toliko, svoj zivot bi dao za nju ako bi bilo potrebno, u to sam bio siguran. Od toga dana bez nje nisam htio, a ni mogao. Cesto me zbog toga i strah znao snaci. Razmisljao sam sta bi bilo ako bi je izgubio, na bilo koji nacin ? Srce bi mi zadrhtalo od same pomisli na to i taj strah i misao su se znali prenijeti i u moj san. Budio bi se s´ nemirom i trebalo bi mi malo vremena da dodjem sebi i shvatim da je to samo san, nestvaran, plod moje podsvijesti i unutarnjih nemira. Kada nadjes takvu posebnu osobu, postanu ti nebitne stvari koje si prije zelio vise od svega i kojima si stremio. Istina je da je to samo misao, iluzija da je to ono sto zaista zelis. Prije nje sam mastao o mnogim, uglavnom materijalinim stvarima, ciljevima i necemu sto mogu ostvariti ako se dovoljno potrudim. Zelio sam bogatstvo, novac, vrhunski auto, zivot na visokoj nozi kako se to kaze u narodu. Ono da mi zavide a da mi se dive oni koji me ne vole ni ovako. Da se svima dokazem i pokazem. Tako sam to zamisljao. Mislio sam ako to imam bit´cu sretan i nece mi biti potrebno nista vise, sve ce doci s´tim, mislio sam samo. Ljubav, sreca, osmjeh i toplina. Nakon djecackih godina poharanih ratom, ubijenog oca od zlih neljudi, teskog i mucnog zivota i moje vrijeme ce doci, razmisljao sam. Vise mucnog zbog oca koji mi je falio nego zbog neimastine i stalne borbe za bolji zivoti. Bjeda i teska vremena su prolazno stanje, danas imas sutra nemas, ali kada nekog izgubis to je zauvijek i onda se nemas na koga osloniti, osim na samog sehe...Cudno je kako samo jedna osoba moze sve da promjeni. Da promjeni necije ponasanje, karakter, razmisljanje, ciljeve, misli, zelje. Ona mi je dosla kao neki melem na sve rane. Ona je postala ostvarenje sna koji nisam ni sanjao, koji nisam imao na umu i za koji nisam znao ni da postoji. Taj osjecaj kada pronadjes onu "pravu" je promjenio sve. I njoj sam vise puta rekao da je ona ta "prava", jedina, moja srodna dusa kako to stariji propovjedaju. Emocije i ljubav, ushicenost i zanos su me nosili na svakom koraku i ona je bila sve sto mi je bilo potrebno. Prestao sam da mislim o onim materijalnim stvarima o kojima sam prije sanjao. Nije mi to bilo vise bitno. Bio sam ispunjen i sretan, da li u dzepu imam 10 ili 100 maraka bilo mi je nebitno. Dovoljno sam imao da mogu da je vidjam i da izadjemo skupa svake sedmice. Jednom ili dvaput. Za to sam uvijek nekako nalazio novac. Nekada mi je bilo bitno da imam sto vise novaca, i ima sam ali ipak nisam bio sretan. O njoj sam pisao i prije. Pomisljao bi i na oca, rahmetli.Misao me vodila od toga kada mi ga Bog oduzeo do toga kada mi je podario NJU. Na neki nacin mi se oduzio i bilo mi je lakse zbog toga. Kada bi trebao da se vidim s´njom zurio bi na sastanak i cesto bi dosao prije nego smo dogovorili, pa je onda cekao da dodje, ali to je bio taj zanos i zelja za njom. Uvijek bi pricali mnogo, vise ja. Ona bi se znala nasaliti da samo ja pricam, i da trebam nekad i cutati. Treba znati i to nekad, cutati zajedno. Kako bi se blizio trenutak rastanka osjecao bi da mi nedostaje iako bi bila tu kraj mene jos uvijek. Tako, uvijek mi je nedostajala. Dani bez nje su prolazili u ceznji i razmisljanju o danu kada cemo se vidjeti. Pisali bi svaki dan jedno drugom i zvao sam je cesto da joj cujem bar glas i vidim da je dobro. Bilo je i nekih cudnih sudbinskih baksuzluka. Jednom prilikom na mobitelu joj je bio blokiran moj broj, ni ona-kako je govorila a ni ja nismo znali za to ali zbog toga nije dobijala moje poruke par dana iako sam ih slao bezbroj kao i uvijek, ali ja to nisam znao, ali me briga i nemir spopadali sto mi ne odgovara vec 2 dana. Kasnije se sve to nekako izgladilo, izvinjavao sam se i pokusavao da objasnim da sam joj poslao mnogo poruka i da ne znam zasto ih nije dobijala. Ona se ljutila sto joj nisam pisao i htjela cak i da raskine radi toga. BIlo mi je nejasno ispocetka, kasnije sam skontao da je broj blokiran, ona je govorila da nista ne zna o tome, ali bilo je nebitno, uspjeli smo da to ispravimo. Kasnije sam joj poslao sve te poruke koje nije dobila, ponovo, da ih procita. Ne znam zasto ali to mi je stvorilo neku sumnju i slutio sam da ce se desiti nesto lose. Sedmicu nakon toga ponovo je prestala da se javlja i odgovara na poruke, bio sam zabrinut da joj se nije sta desilo i brinuo sam za nju. Nakon par dana nekako sam se snasao za broj njene rodice. Nazvao sam tu njenu rodicu , jer ona se nije javljala niti pisala 3-4 dana. To nejavljanje me bacalo u brigu, nervozu, bio sam isfrustriran. Napokon rodica se javila i nakon kratkog kurtoaznog dijaloga pitam gdje mi je ljubav. Rodica rece da je kuci i da je bolesna, cudila se kada sam rekao da mi se ne javlja par dana. No dobro, rekoh joj da joj poruci da cu je nazvati i da se potrudi da se javi. I javila se, zvucala je normalno, pitao sam sta radi kako je, brinu sto je bolesna i pitao sto mi nije javila. Valjda sam ja neko ko to treba da zna. Nevoljno je odgovorila da je bila bolesna i da nije mogla. Nije mi to zvucalo uvjerljivo, ali dobro prihvatio sam, bitno da joj bude bolje. Sve to je produbljivalo sumnju i tjeskobu u meni ali sam cekao i mislio da cemo se vratiti na pravi put i da ce biti kao prije. To prije mi se cinilo prelijepim, posebnim, vec sam pisao o tome prije pa necu da se ponavljam. Moje sumorne sumnje i slutnje su bile opravdane. Gurala me od sebe svim tim "baksuzlucima". A ja , tvrdoglav i uporan kakav jesam, nisam znao kada treba odustati, kada treba pogledati istini u oci, i biti realan. Postojao je neko drugi u njenom srcu. Zaboljelo me to sto sve ono "nase" sto sam mislo da je, nije postojalo, ni ona , ni njena ljubav, ni njena iskrenost. Moje povjerenje je lako pogazila i s onim zarom zaljubljene zene borila se za bivseg, iako je bezbroj puta povrijedio, ona ga je voljela i sve radila da bude ponovo s njim. Saznao sam sve to kasnije, i da me lagala , i da me varala s njim, i da je njemu pisala kada meni nije i njemu se javljala. Saznao sam da takva sreca ne traje, mozda zato nikad nisam ni sanjao takav san. Najteze mi palo to sto mi nije rekla na vrijeme, sto nije bila iskrena jer sam ja svu svoju energiju i ljubav dao u tu vezu. Za nju je to bila samo utjeha. Zalim sto mi nije rekla sve u oci i iskreno, ali eto. Volio sam je , dok nazalost ona mene nije. Mislio sam bez obzira na neke prepreke da ce ona biti moja. Razmisljao i da se skrasim s njom za nekoliko godina, nisam zelio drugu i nisam ni razmisljao o drugima, iako sam prije nje imao bezbroj djevojaka. Nakon toga vise nista ne planiram i ne mastam. Znam da koliko god nesto izgledalo dobro i zvjezdano, to je mozda samo iluzija, teznja i zelja. Istina je cesto drugacija od te iluzije. Mislio sam da cemo da se borimo uvijek jedno za drugo, kako se nekada cinilo. Nije bila svjesna da je ovaj covjek bio spreman dati zivot za nju. Valjda ce shvatiti jednog dana ili je shvatila. Neka joj je sa srecom.

26.06.2013.

....

Nije ti svaka bila u rečima. Neka ti je bila i u srcu, ali si ćutao o njoj. Ja znam i ti znaš, da se prave ljubavi ne spominju nikada i nikome.

22.06.2013.

LJUBAV

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je DOSADA zjevnula treći put, LUDOST je uvjek tako luda, predložila: `Hajde da se igramo skrivalice! Ko se najbolje sakrije,pobjednik je medju osjećanjima.` INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je ne mogavši prećutati upitala:`Skrivalice, kakva je to igra?` `To je jedna igra, započela je objašnjavajući LUDOST, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim brojanje, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobjednik`. ENTUZIJAZAM je zaplesao, sljedilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesovalo. Ali, nisu se svi htjeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala, ionako uvjek na kraju, svi propadnu. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije taj koji se sjetio i predložio igru. OPREZ nije htio da riskira. 'Jedan...dva...tri....', počela je brojati LUDOST. Prva se sakrila LJENJOST, koja se kao i uvjek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenku USPJEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za nekog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište,ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. 'Milion'! - povikala je LUDOST i započela potragu. Prvo je pronašla LJENJOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERU kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno su se tu našle i ZAVIST i naravno USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skloništa koje se pokazalo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednela, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU. Sa SUMNJOM je bilo jos lakše, jer ona se nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala da sjedi na obližnjem kamenu. Tako je LUDOST, malo-pomalo, pronašla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgubljenoj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigde pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila bjesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je medju ruže, uhvatila suhu granu i od bjesa i iznemoglosti, počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se čuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči, LUDOST nije znala šta da učini. Pronašla je pobjednika, osjećanje nad osjećanjima, ali LJUBAV je postala slijepa. Plakala je LUDOST i molila LJUBAV da joj oprosti. Na kraju je odlučila da zauvijek ostane uz LJUBAV i da joj pomaže. Tako je LJUBAV ostala pobjednik nad osjećanjima, ali je ostala slijepa, a LUDOST, je prati gdje god ide.

10.06.2013.

...da je volim, takvu zelim

ne pamtim kada sam napisao bilo sta, pametno ili ne, nedostaje mi inspiracija...cini se da covjeka najbolje inspirira sreca ili tuga, a nijedno od toga sada me ne dotice...i mrzim taj osjecaj praznine...nikako da se skontam sta hocu i da promjenim to, na bolje...nedavno sam zavrsio jedinu duzu vezu koju sam imao..tacnije Ona je zavrsila...valjda zato sto ja nisam imao hrabrosti da to uradim, iako sam sve radio u korist toga da me "ostavi"...iako sam neustrasiva osoba po prirodi, eto to nisam "smio" da uradim...postalo je dosadno, mrzim i to sto se desilo - ljubav nikad ne smije postati dosadna...ako postane izgubili ste ;)..osim sexa nista nas nije povezivalo i samo radi toga smo se vidjali...ocito da dobar sex nije sve sto je potrebno za dobru vezu, treba tu mnogo toga nevezano za to ;)...prestali smo da izlazimo skupa odavno...Ona je se bas trudila, i znam to...siguran sam da me niko nije volio kao Ona...i ja sam nju volio, mozda je i sada volim, ali kada sumnjam...onda vjerovatnije da ne...ali eto, insan je nekakvo prokleto stvorenje...boris se za nesto jako, i kad to dobijes...vise ti nije zanimljivo, cudno ?..to se cesto desi..mislim da zena nikad ne treba da bude potpuno moja...uvijek treba da posotoji bar mala "iskra" razloga da je uvijek zelim da osvajam i zavodim...volim takve valjda , sta cu...isto vazi i obratno...kada ljudi osjete da si potpuno njihov, to obicno zloupotrijebe...zalosno. Nedavno sam poceo vezu s drugom djevojkom, postoji neka hemija izmedju nas :) bas mi i ne vjeruje, ocekivano...poslije svih cura s kojima sam bio..ne ponosim se tim, sada bi ih sve mjenjao za jednu "pravu"...radim na tome, zelim da mi je stalo do neke djevojke, da mi je bitna...da se zaljubim, prelijep osjecaj...da je volim, takvu zelim..mozda sam je pronasao....

09.06.2013.

^_^

Ona nije voljela stvari koje ne razumije, koje je uznemiravaju i kojih se plaši. Mene, naprimjer.

01.06.2013.

...djetinjasto i odraslo, sve u jednom ..

Volio bih da imam nekoga ko je uvijek tu. Nekoga s kim’ mogu da pričam o svemu. Nekoga koga mogu da zagrlim tako jako, da zaboravim prošlost. Nekoga ko će me razumjeti. Nekoga..nekoga ko će se glupirati isto kao i ja, ko će se ponašati ujedno i djetinjasto i odraslo, sve u jednom ..Nekoga ko će mi biti podrška. Pjesma. Volio bih nekoga s kim’ ću moći da se smijem tako glasno… Da, volio bih.

25.04.2013.

sta smo i sta postajemo...

Tužno je to kako današnje devojke potiskuju svoj intelekt i nastoje biti čisto fizički opažene. U šta se to pretvarate ne bi li vas neko gledao kao komad mesa? U šta se to pretvarate ne bi li vam neko rekao: "Dobra si"? Niko te ne može poniziti, ko ti sama sebe, kad ti nemaš poštovanja prema samoj sebi, kako očekuješ da te drugi poštuju? Pa ti sutra trebaš biti nekome majka. Kakav ćeš primer dati svojoj kćerci? Hoćeš li je usmeravati i učiti da je pozitivno kad je što više momaka pogleda na ulici i kada zvižde za njom ili ćeš je naučiti šta je moral, šta znači imati obraz i kako je lijep osjećaj kad te neko poštuje. Zapitajte se malo šta radite od sebe i šta sebi dozvoljavate...

23.04.2013.

rap respect

evo jedna predobra stvar prije novog posta ;))

16.03.2013.

...nema povlačenja, nema predaje

Pozdrаvljаm život, jer sаm shvаtio suštinu, dа nisu bitne stvаri, već štа ostаvljаš zа druge. Dа sаmo zdrаve glаve možeš ostаti još duže, iskren premа sebi, besmrtаn zаuvijek. Jer kаd niko neće, rodi se idejа od temeljа sve je trulo, morа dа se mjenjа. To je mojа željа, zа svа novа pokoljenjа, plove prаvim putem, lаkšа zа tonu poniženjа. Još uvijek sаnjаm mrаčne oblаke dа prolаze, još uvijek mislim kаko jednа riječ promjeniće svijet! I onog dаnа kаdа mene više ne bude, ni tаdа nemа povlаčenjа, nemа predаje!

12.03.2013.

Spotted:

Tražim djevojku, nekih 170 cm visoka, 50-tak kila, crna duga kosa Vidio sam je neki dan u MERCATORU, bila je ispred mene u redu. Kupovala je bademe, mlijeko 0,09%, tunu u konzervi i neku kremu za lice. Po namirnicama na kasi, mislim da je na dijeti, iako joj to nije potrebno, ali hajd, to sad nije ni bitno. Uglavnom, falila joj je marka i 30 feninga, rekla je prodavačici da vrati nešto ali sam joj ja htio posuditi te pare (više zbog toga što mi se žurilo a ne da budem ljubazan). A ona, uputila mi je najljepši osmijeh koji sam ikada vidio. I pamtit ću ga. E sada, ako neko zna tu curu ili ako sama ovo čitaš, neću ništa od tebe, nisi mi se baš nešto svidila, već, vrati mi barem onu marku, 2 dana sjedim kod kuće, nemam za kafu. Onih 30 feninga ti halalim. Halalio bi ti sve, ali jbg, recesija ..

15.02.2013.

....jos jedna grijesna noc...

Ma, ne druže, nije ona došla ovde zbog mene. Nije ona došla da me vidi. Došla je da mi pokaže da ume bez mene. Da je briga. Ne zanima nju da li ću ja pokušati išta da uradim. Nije došla da moli. Nije došla da popravimo stvari. Došla je da pokaže da neće ništa. Došla je da mi dokaže da je nije briga da li ću se grliti i ljubiti s nekom njoj pred očima. Došla je da potopi sve one glupe priče da je slomljena. Došla je da ljudima zapuši usta. Kad ja nisam umeo. Došla je da vidim koliko je jaka. Došla je da bih ja makar u jednom momentu pomislio da je došla zbog mene, čisto da mi pokaže koliko sam idalje njen. Došla je da me podseti da je lepša od svih njih tamo zajedno, a ja ću o tome ćutati, kao i obično. Više nemam prava da govorim da je najlepša. Došla je da je još jednom uočim među stotinu ljudi. Došla je da nam se možda slučajno susretnu pogledi, sudare tela, da budemo blizu, al’ da mi bude dalja nego ikada. Došla je da vidim njenu hladnu stranu, i da tako zaledi sve naše tople mesece. Došla je da uništi sve, do kraja, jer ja nisam bio muško da uništim sve, nego sam uništavao nju, a sebe čuvao. Došla je da me ne pogleda, da me ne dodirne, ne zagrli, ne poljubi, ne čuje, ne voli..

07.02.2013.

Pisi propalo...;)

Pomislio sam bas nas je krenulo, samo tebe sam u belom video. Sa ovog puta nikad ne bih skrenuo, ali sve se to zbog tebe srusilo. Ooo ooo ne zovi me, ne pisi mi, za mene ne postojis ti. Kada pomislis da cuvam te u grudima, i da posle svega jos si jedina,bolje da do deset izbrojis u sebi tad, ti nisi vise nezamenljiva. Kada pomislis da cuvam te u grudima, i da je makar malo nade ostalo, ja zaboraviti necu da si drugog ljubila, zato duso pisi propalo..... uzivajte (y)

24.01.2013.

Došla je da uništi sve, do kraja...

Ma, ne druže, nije ona došla ovde zbog mene. Nije ona došla da me vidi. Došla je da mi pokaže da ume bez mene. Da je briga. Ne zanima nju da li ću ja pokušati išta da uradim. Nije došla da moli. Nije došla da popravimo stvari. Došla je da pokaže da neće ništa. Došla je da mi dokaže da je nije briga da li ću se grliti i ljubiti s nekom njoj pred očima. Došla je da potopi sve one glupe priče da je slomljena. Došla je da ljudima zapuši usta. Kad ja nisam umeo. Došla je da vidim koliko je jaka. Došla je da bih ja makar u jednom momentu pomislio da je došla zbog mene, čisto da mi pokaže koliko sam idalje njen. Došla je da me podseti da je lepša od svih njih tamo zajedno, a ja ću o tome ćutati, kao i obično. Više nemam prava da govorim da je najlepša. Došla je da je još jednom uočim među stotinu ljudi. Došla je da nam se možda slučajno susretnu pogledi, sudare tela, da budemo blizu, al’ da mi bude dalja nego ikada. Došla je da vidim njenu hladnu stranu, i da tako zaledi sve naše tople mesece. Došla je da uništi sve, do kraja, jer ja nisam bio muško da uništim sve, nego sam uništavao nju, a sebe čuvao. Došla je da me ne pogleda, da me ne dodirne, ne zagrli, ne poljubi, ne čuje, ne voli...

13.01.2013.

sta ce mi sad ljubav...

..samo jednom uložiš sve u ljubav,samo jednom iskreno vjeruješ u nju,samo jednom čekaš,praštaš,daješ sve od sebe,nadaš se i činiš slatke greške ponovno...kada to prerasteš,vječno žališ za tim,želiš vratit to što si imao s tom osobom,želiš ponovno voljeti,patiti,opraštati,nadat­i se i sve ostalo,ali jednostavno ne događa se više...i onda kreneš dalje,stvoriš neke nove osjećaje na neke nove načine,saživiš se sa njima,živiš,manje-više si sretan...i jedno malo ali..vječno čezneš za onim sto je proslo..

04.01.2013.

Samo si ti ostala

"Od svih koje su me ljubile, od svih koje su me grlile, nijedne se ne sjećam. Mnoge su me voljele, i mnoge sam ja volio, ali ti, surovog li kontrasta, koju nikad nisam poljubio, koju nikad nisam zagrlio, samo si ti ostala ... Od svih koje sam volio." Paulo Setúbal

02.01.2013.

Rane

Lažni osmijeh, lažna sreća..Čovjek tako lako slaže druge. Oni i ne primjećuju to..Ne primjećuju da se iza tog savršenog osmijeha krije uplakano lice, lice koje na sebi nosi rane nanijete tuđom rukom. Rane prošlosti. Nevidljive, a opet tako bolne..Nije istina da vrijeme liječi sve, već se čovjek jednostavno navikne na bol. Pogledaj se u ogledalo. Ako se malo bolje zagledaš, primjetit ćeš da i ti imaš te rane. Na neke od njih si totalno zaboravo, ali one su još uvijek tu, i ti ih još uvijek nosiš sa sobom. Svaka rana ima svoju sopstvenu priču o tome kako je nastala, i čijom rukom je nanijeta. Znam da nije lako živjeti sa njima, ali kada god pomisliš da ti je teško...Sjeti se da nisi jedini. Svi mi imamo svoje rane. Ali ne dozvoli da te rane od tebe naprave nešto što nisi.. :)

24.12.2012.

Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo.

I poslije 21.12. susretat ćete poznanike i prijatelje na ulici pa s podsmijehom govoriti o tome kako ste preživili još jedan smak svijeta. No, hoćete li biti svjesni da je svaki drugi prolaznik kojemu ste uputili slučajni pogled noć prije molio da se konačno dogodi taj smak? Vidite li razočaranje na njegovom licu? Žalosno, da. Ali neće to biti tako samo na taj dan, evo, izađite još večeras na ulicu i vidjet ćete izmontirane osmijehe iza kojih se kriju brige, problemi i nezadovoljstvo. Jedino što upućuje da se bliže blagdani su šareni izlozi i okićeni trgovi, a ljudi su tako prazni. Kažete, kraj svijeta? Pa takvo što se događa svaki dan. Prije dvadeset godina dogodio se smak svijeta za tisuće obitelji kada su njihovi bližnji od voljenih očeva, sinova ili majki postali samo brojka među žrtvama rata. Prije isto toliko godina označen je kraj svijeta za jednog dječaka kada mu je stigla vijest da se roditelji neće vratiti s puta. Prije par dana ubijen je jedan cijeli razred djece. Djece koja ove godine neće uživati u blagdanima sa svojom obitelji niti će ikada moći utemeljiti jednu. Tim roditeljima je upravo toga dana nastala potpuna pomrčina u srcu kada su spoznali da se njihovo dijete ovog Božića neće radovati poklonima niti će ikad više moći pronaći utjehu u osmijehu svog sina, svoje kćerke.. Danas je preminuo čovjek koji je ležao u bolničkoj sobi gdje i ja. Nitko od njegovih nije bio tu dok je udisao zadnje atome zraka i izgovarao posljednje riječi. Na njegov život stavljena je točka upravo danas, ali za njega je smak svijeta bio onog dana kada se odrekao žene koja je nosila njegovo dijete. Razmislite samo, koliko će srca prestati kucati još večeras zbog prebrze vožnje, zbog alkohola ili jednostavno zbog nesretnog slučaja? I onda pričate o tom fascinantnom smaku svijeta, a on je sveprisutan. Možda baš netko, tko ovo čita, proživljava teško razdoblje života pa mu se čini da taj smak svijeta i nije tako loša stvar. Koliko ih danima proučava dokaze koji bi upućivali na istinitost proročanstava i koji im mogu dati nadu da će konačno završiti sa svojim besmislenim životima? Razmišljate li o tome kada trabunjate o smaku svijeta? Samo blebećete i nagađate, ali ništa ne činite. Pružite ruku prijatelju, neka zna da na vas uvijek može računati. Poklonite par minuta roditeljima koji su vas zasigurno željni. Reci svojoj djevojci koliko ju voliš ili svom dečku koliko ti znače trenuci provedeni s njim. Oprosti svakome za grubu riječ, pogled i za sve nažao što ti je učinio. Osmijehni se starici koja prelazi preko pješačkog prijelaza umjesto da joj trubiš da pruži korak. Ali, nemoj to činiti jer je netko rekao da će se 21. prosinca dogoditi smak svijeta i želiš se osjećati bolje jer si raščistio ovozemaljske račune. Ne!! Učini to radi svake osobe, individualca, jer možda će upravo tvoj osmijeh i tvoja topla riječ promijeniti termin svršetka svijeta za tu osobu. Sada misliš: zašto bi ja to učinio za nekoga kada nitko ne čini za mene? Slušaj Ti! Jedan Dječak ti je upravo uputio osmijeh koji je vjerovatno jedan od najiskrenijih upućenih baš tebi. Jedan Dječak je baš za tebe ispisao sve ove redove kako bi te ohrabrio i dao ti podršku da. Dakle, što čekaš'? Smak svijeta samo što nije. Prijatelj, roditelji, djevojka, dečko, poznanik, stranac. Svi oni trebaju baš tebe!

20.12.2012.

Dnevnik jedne "mlade dame"

Dragi dnevniče, danas se desilo nešto užasno.Stavljala sam statuse cijeli dan ali ni jedan nije imao preko 20 lajkova. Ne znam šta se dešava. Šta da radim sad? Očajna sam,da li da se slikam opet polugola? Da,to ću da uradim!Jedva čekam,opet ću biti popularna.Ali nije samo to problem... Sutra mi je sa Markom 5 dana.Volim ga nemoguće.Ne znam kako da mu kažem.Umrijeću ako me ostavi.Oću da mu rodim djecu,umrla bih bez njega čini mi se. Odoh sad u školu,javljam ti se kad dođem. * * * Uf,evo me opet.Ne mogu da vjerujem šta se desilo.Znači užas.Marko me je ostavio!!! I to zbog one gaborke,neću ni ime da joj pominjem.Zamisli,danas je obukla čarape iz Teranove i majicu iz Njujorkera.I nosila je neku tašnu što je kao u Xyz kupila.Gdje to imaaa?!?!?!? Pih! Ali nema veze,ja sam izašla sa Amarom sad.Volim ga nemoguće!A ne znam kako da mu kažem.Oću da mu rodim djecu,umrijeću ako me ostavi! Imam još jedan problem ogromni..Nestalo mi je maskare..Zamisli to ,blaam! Danas sam cijeli dan bila u školi bez nje,a nisam imala para da je kupim.Kukuu blaam,htjela sam da propadnem u zemlju.. Još smo se slikali danas,aooo.A nema veze,nije to ništa,2 kila fotošopa će to da riješi za čas.I da,izbacila sam onu sliku,predobra jee. Stavila sam u opis onu novu pjesmu od Elitnih Odreda,hihihi. Odoh sad da legnem,ali naviću alarm da me probudi za 2 sata,da provjerim lajkove i pitanja na ask-u. Laku noć.

11.12.2012.

Nikada neće saznati, što sam gori bio - više sam je volio.

Oprostila je što sam je čuvao kao rezervu, a hvatao se lošeg društva, kafane i one druge vrste djevojaka. Oprostila mi je što sam ljubio druge, znala je da samo nju volim. Oprostila mi je sve pijane noći, sve te kafane, znala je da ću joj se, opet, kad - tad vratiti. Oprostila mi je svaku poruku koju joj nisam poslao, svaki poziv kojem se nadala, a nije ga bilo. Znala je, još je ima u meni. Oprostila mi je što sam je mijenjao za lude noći, lude provode, dok me je u suzama čekala držeći telefon u ruci. Opraštala mi je uvrede, psovke. Čekala je, kao niko ona je znala da čeka. Dok sam bio daleko, stotinama kilometara, s nekim djevojkama za jednu noć - bila je sama. Često pitam za nju, jesu li me kilometri i moje ponašanje izbrisali iz njenog srca, ljube li je neke tuđe usne. Kažu, još je sama. Ona za mene ne pita, a znam je. Ludica mala, ne bi priznala ni za šta na svijetu da sam jedino čemu se moli, da sam bio i ostao jedini razlog onih zlih suza što joj svakodnevno kvase ono lijepo, umiljato lice. Pustila me je, ne zove više, ne da da joj žute minute unište sve što je započela bez mene. I neka je, neću je dirati. Neću da joj sreću opet pokvarim. A samo kad bi znala .. volim je, prijatelju, volim kao prvog dana. Đubre sam bio godinama, godinama je ubijao. U jednom trenutku stvorio bih joj sve, u drugom sve uzeo, vratio na samo dno. Sada se kajem, ali natrag nema. Šta bih sve dao, da tu moju malu plavu opet učinim najsretnijom na svijetu, šta sve ne bih dao za jedan osmijeh - a da sam ja tome razlog. Fali mi, prijatelju, i ona, a i ja onakav kakvim me samo ona uspijevala učiniti. Nikada neće saznati, što sam gori bio - više sam je volio.

07.12.2012.

Zbog mene? Zašto zbog mene?

Kako je?" "Dobro je." "Pa da li je srećna? Ima li koga?" "Ima, ima, kako ne bi imala." "Koga to?" "Pa ima nas druže, prijatelje." "A jel' zaljubljena?" "Zaljubljena? O Bože, i ti svašta pitaš. Naravno da jeste." "Aha... A reci mi, voli li je taj?" "Eh, vidi ti njega! Druže, nju svi zavole kada je upoznaju. Međutim, ne da ona na sebe. Ne zaustavlja se, lomi, ide mačem kroz gomilu takvih kao što si ti. Svima im probode srce. I ide dalje." "Pa... Čuo sam zao glas o njoj. Kao i da ne može da stane na kamen, samo skita. I da je sve to ne dotiče." "Grešiš druže, grešiš. Ona korača štiklama kroz ovaj tmuran svet podignute glave. Zaobilazi sve te ružne priče o sebi, čak se na to i smeši. Čudno je, zar ne? Ali druže, kada je u onoj beloj sobici, sa svim onim šarenilom, toplim slikama, igračkama, figuricama, znaš ti koja soba, ne trebam ti objašnjavati. Tad druže ona zaplače. A ona plišana stvar upije svaku suzu. Ali da se razumemo, ne plače ona zbog svakodnevnih sitnica, porodice, ili bolesti. Ne plače čak ni zbog tih ružnih priča iako su donekle istinite. Ne. Ona plače jer je takva postala zbog tebe." "Zbog mene? Zašto zbog mene?" "Druže, pa ti nju stvarno ne poznaješ."

29.11.2012.

Djevojko, s ekonomskog stajališta tebe bi bilo loše oženiti :))

Odgovor generalnog direktora finansijske korporacije J.P. Morgan djevojci koja traži bogatog muža postao je hit na internetu, i analizirali su ga podjednako i filozofi i ekonomski stručnjaci. "Mlada i lijepa djevojka", kako je sebe opisala na forumu je postavila pitanje: "Šta trebam učiniti kako bi se udala za bogatog čovjeka". Pitanje je glasilo ovako: "Bit ću iskrena što ću ovdje napisati. Imam 25 godina i jako sam lijepa. Imam stila i dobrog ukusa. Želja mi se udati za čovjeka koji zarađuje najmanje 500 hiljada dolara godišnje. Možda smatrate da sama pohlepna ali po meni zarada od jedan milion dolara godišnje pripada srednjoj klasi u New Yorku. Moj zahtjev nije visok. Da li ima iko na ovom forumu 500 hiljada dolara godišnju platu, i da li je oženjen? Moje pitanje je sljedeće: Šta trebam uraditi da se udam za tebe? One koje sam do sada upoznala najviše su zarađivaoli 250 hiljada godišnje i to je, izgleda, moja gornja granica. Ako se neko želi preseliti u rezidencijalnu četvrt na zapadu New Yorka 250 hiljada jednostavno nije dovoljno. I zbog toga, ovdje ponizno postavljam nekoliko pitanja: 1) Gdje se najčešće bogate neženje druže? (Navesti adrese barova gdje izlaze) 2) Koju dobnu skupinu trebam ciljati? 3) Zašto većina supruga bogataša su prosječnog izgleda? 4) Kako odlučujete koja će biti vaša supruga, a koja samo djevojka? Gospođica Pretty". Gospođici je odgovor ubrzo stigao, i to od strane nikog drugog do direktora korporacije J.P. Morgan: "Pročitao sam tvoj post s velikim zanimanjem. Postoji mnogo djevojaka vani koje imaju slična potanja kao što su tvoja. Dopusti mi da ti odgovorim iz profesionalnog ugla. Moj godišnji prihod je viši od 500 hiljada dolara, koji zadovoljava tvoje potrebe. Sa stajališta poslovne osobe, loša bi odluka bila tebe oženiti. Ostavimo pojedinosti na stranu i pokušajmo to gledati kao razmjenu "ljepote" za "novac". Osoba A pruža ljepotu, dok osoba B tu ljepotu plaća novcem. Međutim, postoji ovdje jedan smrtonosni problem. Tvoja ljepota će nestati, ali moj novac neće, bez nekog valjanog razloga. Činjenica je da se moj prihod može uvećavati iz godine u godinu, dok ti iz godine u godinu teško da možeš biti ljepša. Stoga, sa stajališta ekonomije ja sam uvažavanje imovine, a ti si amortizacije imovine. Ako je tvoja imovina samo ljepota, ona za deset godina neće vrijediti ništa. Riječnikom "Wall Streeta" svaka trgovina ima početnu tačku, a izlazak s tobom je "tačka početka trgovine". Ako je trgovinska vrijednost nečega pala, mi ćemo je prodati jer nije dobra ideja nešto što propada držati dugoročno. Možda će ti ovo grubo zvučati, ali propadanjem tvoje ljepote biznismen će vas prodati ili dati pod "zakup". I pazite djevojko, svako sa 500 hiljada dolara godišnje zarade nije budala. Možda će izaći s tobom, ali te neće oženiti. Savjetovao bih te da odustaneš od svoje potrage za bogatim čovjekom. Inače, i sama možeš postati uspješna i zarađivati 500 hiljada godišnje. U tome imaš veće šanse nego oženiti bogatu budalu. Nadam se da će ti moj odgovor pomoći".

26.11.2012.

Karma, obraz naseg zivotnog puta

Sta je karma, vjerujete li u karmu ? Mene su uvijek fascinirale te duhovne/apstraktne stvari, mislim da se sve desava s razlogom, i da sve sto uradimo ,dobro ili lose, vraca nam se istom mjerom. Tako da vjerujem u mnogo toga duhovog, kao sto je Bog, u subdinu ( samo u iskljucivim situacijama kada nista nije u nasoj moci), karmu itd. Neko bi samo kratko odgovorio da je karma zapravo sudbina i ako nam je nešto suđeno da to ne možemo promijeniti nego da s tim moramo živjeti. Ali, karma i sudbina imaju različito značenje, sudbina je nešto što nam je suđeno ili zapisano u zvijezdama (npr. kada cemo se roditi, kada cemo pronaci svoju srodnu dusu ili da li cemo uopce ikada, kada cemo umrijet i slicno, dakle sve sto je van ikakvog uticaja nasih namjera, zelja i mogucnosti - nesto sto ne zavisi od nas ni najmanje) dok karma uz ono što nam je suđeno je isto i dio naše vlastite odgovornosti, dakle na nju mozemo uticati. Jednostavno rečeno, karma je zakon uzroka i posljedica u smislu “kako siješ tako ćeš i požnjeti” ili kako mi prijatelj rece "dobro se dobrim vraca" i obratno. , karma je svako djelo koje pokreće krug uzroka i posljedice. Bit zakona karme je da svako biće snosi posljedice vlasitih djela. U budističkom učenju o karmi se naročito ističe etičko načelo, u skladu sa ciljem kraja patnje. Što pustimo u svijet u smislu izgovorenih riječi, misli ili dijela to ćemo dobiti nazad ako ne u ovom životu, onda u sljedećem. Kroz našu slobodnu volju i naša dijela stvaramo dobru kao i lošu karmu. Karma je refleks ili "trag" u našem umu. Kada učinimo dobro djelo vođeni dobrim namjerama, te dobre namjere izviru iz našeg uma. Učinivši to dobro djelo, razvijamo sklonost našeg uma ka dobrim djelima, u njemu ostaje takav "trag" ili refleks. I to se naziva "dobrom karmom". Isto važi za lose- stetne postupke, govor ili misli počinjene iz pohlepe, mržnje itd. Naša karma utiče na naš um na dva načina. Prvi su nase sklonosti. Ako čovjek lako plane, često postupa ispunjen ljutnjom, njegov um biće pun doživljaja ljutnje i namjera da tako i dalje postupa. Zbog ovih refleksa, u svakoj sličnoj situaciji ubuduće on će biti skloniji da osjeća ljutnju, nego recimo blagonaklonost i smirenost. Zapravo, svaka navika stvara i osnažuje čovjekove sklonosti da se tako i ubuduće ponaša. I to je nalik začaranom krugu. Sve smo skloniji da se ponašamo onako kako smo se i dosad ponašali, a ako tako i postupimo time još više osnažujemo tu vrstu refleksnih reakcija u našem umu. Naravno, isto važi i za pozitivne sklonosti i u tome je zapravo i tajna "vježbanja", odnosno karme. Drugi način na koji naša karma utiče na nas jeste da utiče na naš doživljaj stvarnosti i naša iskustva. Ono što doživljavamo, naše osećanje radosti ili neprijatnosti dolazi uglavnom na osnovu reakcije na naše čulne podražaje. Ako uzmemo nekog mrzovoljnog/bjesnog momka, kao primjer, u mnogim situacijama on će se osjećati uvrijeđen, bijesan i to će vrlo ozbiljno uticati na stanje njegovog uma. Ali ako takva osoba razvija svoj um u pravcu jačanja mira i ljubavi u sebi, može nastaviti da živi istim životom, ali sada u istim situacijama neće doživeti ljutnju ili bol ljutnje. Na izvjestan način, njegova karma je jedan od glavnih faktora koji određuju njegova iskustva. U tom smislu možemo reći i da naša patnja izvire iz naše karme i stanja našeg uma. Baš kao što se često, ali više mehanički kaže: "Svako je kovač svoje sreće". Ključni faktor u formiranju karme je namjera. Ono što se urezuje u naš um je najviše određeno našim namjerama. Ako slučajno zgazim pauka, na primjer, a da recimo to nisam ni primjetio, tada nije bilo namjere i kako se to može odraziti na moj um? Ali ako ga zgazim "iz zabave", želja da ubijem ostavlja trag u mome umu. Kasnije, možda ću postati manje osjetljiv za život kao vrijednost, možda će mi takav stav donjeti mnoga neprijatna iskustva, vjerovatno ću zbog toga u sebi osejćati više mržnje itd, a takva će mi onda biti i karma. Na sličan način, recimo da sam izgubio neki novac a da to nisam ni primjetio. Neko siromašan ga je našao i nahranio sebe i svoju porodicu. Bez obzira na taj dobar ishod, pošto nisam uložio svoju volju u to, nema nikakvog ni traga u mom umu, a onda ni bilo kakve karme. Dobra i loša djela daju dobre i loše rezultate u svakom životu. Po karmi nema nepravednog stradanja jer niko nije nevin, a svako stradanje je uslovljeno lošom karmom . Suština karme je da svako biće snosi posljedice vlastitih djela i na taj način ih nasljeđuje, nastavljajući s činjenjem novih djela čije će posljedice osjetiti kasnije. Zbroj čovjekovih djela određuje njegov sadašnji i budući život, na nama je da se odlučimo kojim putem vežbanja ćemo krenuti. Tako, trudite se ciniti dobro, ispunite svoju dusu i srce ljubavlju. Izmedju dobrog i loseg uvijek biraj dobro, jer dobro -je bolje.

18.11.2012.

nije rijec o privlacnoj djevojci, nego o voljenoj..

...privlacna je samo zenidba iz ljubavi... ozeniti se djevojkom samo zato sto je ona simpaticna isto je sto i kupiti na trznici nepotrebnu stvar samo zato sto je lijepa. U bracnom zivotu najvazniji saraf je ljubav, spolna privlacnost, jedno tijelo, a sve drugo nesigurno je i dosadno ma kako smo pametno proracunali. Dakle, nije rijec o privlacnoj djevojci, nego o voljenoj..

16.11.2012.

Logika

Odavno nisam nista smisleno napisao, jer mi je mrsko pa nisam ni pokusavao. A i nisam u nekom emotivno-dusevno-nadahnutom stanju, zbog toga postoji mogucnost da ni ovo nece biti smisleno, zato oprez :) Medjutim, u 1:56 poslije ponoci pade mi na pamet jedno razmisljanje. Naime, radi se o jednom neobicnom paradoxu koji sam primjetio - mogu to tako da nazovem, ili je samo "prividna" teorija, daleko od relanog, koja mi je pala na pamet. Dakle....opisat cu dvije krajnosti, i sta se nerijetko desava u tim situacijma, neki ce da se prepoznaju, nekima se to mozda barem jednom desilo, drugima nije i neki nece da se uopce pronadju u tekstu, na srecu. SITUACIJA 1: U vezi si, nije ti lose , nije posebno ni dobro, onako nekako ti je "rutinski". - Imas curu, redovan sex, ne moras vise da "bildas" desnicu i sasvim je ok situacija. Nisi singl, sto je najbitnije, koliko god nekad zvucalo dobro i buntovnicki, realno je ocajno da nemas nikog s kim bi djelio ljubav, krevet i tjelesne tecnosti, tako da biti u vezi nije losa situacija, naprotiv..Dalje, recimo da izgledas i ponasas se kao vecina muskaraca, dakle - pijes pivo, volis fudbal, volis pivo, zadnji put si u teretani bio nikad, kladis se, navijas za Real ili Barcu. Cura ti je "prosjecna" - ima guzu nema sise - ili obratno, ili gluho bilo nema nijedno :O, voli serije i Murata Yildirima, navija za Real ili Barcu iako ukupno zna 2 igraca- Cristiana i Lionela i razumije se u fudbal ko Fata u kriv k..... U biti, vasa veza je prosjecna sto znaci bezveze, i skupa ste da ne budete singl. Eh, sada dolazimo do teme, tada pocne da se desava nesto nevjerovatno-neobicno, iznenada te pocnu da primjecuju ribe koje nikad nisi mogao ni picem da pocastis- ne zato sto nisi imao para nego sto te nisu ni primjecivale. I to ne samo da primjecuju nego i da salju 'signale', i sms/fb poruke, prosto ti se upucavaju. Sve slobodne bivse se takoder javljaju. Samopuzdanje ti raste brzinom svjetlosti, pocinjes da mislis da izgledas kad Ahil (Bred Pit), da bi mogao cak da imas uspjesnu porno karijeru jer si majstor i u krevetu, da si sex masina. Super, doslo tvojih 5 minuta i sav tvoj sexipil i muzevnost napokon izasli na vidjelo. Takav si bio i prije da, ovaj smek ti je urođen...Tada biras jednu od sledecih opcija. - Jedna je da varas sadasnju djevojku, i uvijek joj se vratis kad skontas da nisi uspio na drugoj strani (drzis je u rezervi ko Mancini Dzeku), medjutim tu riskiras da izgubis i nju jer u lazi su kratke noge i pitanje je sata kad ce otkriti da se pokusavas drugoj uvuci u krevet , posebno danas kad je facebook "bitniji" od stvarnog zivota pa sve sto se desi moze da se vidi tamo. Druga opcija je da stvarno vjerujes u svoj Bogom dani sexipil i smekerizam pa ostavljas sadasnju djevojku i ides da se uvuces u krevet svim onim koje te "jedva cekaju". Treca opcija i najrealnija je da se spustis na zemlju i shvatis da nesto tu nije prirodno, jer gdje su sve te cure bile kada si bio sam , kada si sve radio samo da bi dobio sekundu njihove paznje naravno uzalud. Zaobilazile su te do tada u sirokom ruku, kao da siris neku srednjevijekovnu epidemiju, na tvoje pitanje da li mozes da dobijes broj telefona odgovarale su suptilno u vidu vađenja bocice sa suzavcem. Dakle tu nesto ne stima.... SITUACIJA 2: Slododan si, i to vec duze vrijeme, nisi bio u vezi nepamtis (jos od srednje) , pokusavao si mnogo puta nakon poslednje veze (koju si zeznuo tako sto si izabrao jednu od prve dvije opcije gore opisane), nakon nekoliko korpi koje si dobio, tipa - "imam momka", "mozemo biti prijatelji", "nisam za vezu" i slicno...samopuzdanje ti je na -26 levelu i pocinjes da mislis da si da ljudski olos na koji niko kaput nebi okacio, sto znaci da je ti se cini da je nemoguce da nadjes osobu s kojom bi uopce bio u vezi, cak te odbijaju i one koje si nekad drzao u rezervi za nedaj Boze, i to u redovima, sad te kuliraju i nisi im zanimljiv. Opet cudna situacija i puca te sumnja da neces uspjeti imati smislenu vezu i djevojku nikad, o sexu da ne govorimo- razmisljas da pokupis neku od "20 maraka navise".... Poenta i jedne i druge situacije je da kad si slobodan niko te nece, a opet kada si u vezi nekako te gotive, imas jednu curu- druga se nudi sama..princip "riba na ribu ide". Ako ima u tome istine, nevjerovatno je da se jednoj istoj osobi mogu desiti obje situacije, iako su dijametralno suprotne. Kao da osobe suprotnog pola osjete tvoju karmu ili sta vec, kao da zracis necim neobicnim kada si u vezi i kad si singl iako nemas takav osjecaj-ista si osoba. Izgleda da "smrad singloce" zacinjen ocajem zene itekako umiju namirisati pa nikako da se izvuces iz toga(situacija 2). Isto tako, kao da zracis nekom posebnom energijom, sexipilom, sarmom i inteligencijom kad si u vezi (sitaucija 1) pa ne znas kako stici na sve strane- mozda je to samopuzdanje, prokletsvo ili nesto trece......

13.11.2012.

Ne čini drugima ono što ne želiš da oni tebi čine.

Da svako od nas pomisli na to prije nego bilo što učini, sigurno bi bilo puno drugačije... danas rijetko mislimo na druge, sebični smo i sa jako malo, ili nimalo, empatije u sebi...da se time vodi svaki čovjek ne bi bilo laži, ogovaranja, mržnje i svih tih ružnih stvari koje su postale sastavni dio mnogih života... Život je kratak da bismo ga proveli u mržnji... zato volimo se, učinimo sretnim sebe i ljude oko sebe!..Čini drugima ono što zelis sebi samom

11.11.2012.

Pepeljuga - bajka za odrasle

"- Laku noć sine, lepo spavaj! - Tata, tata, moraš da mi ispričaš bajku! - U kako si alav, svako veče mi tražiš bajku. - I svako veče mi pričaš. - Pa da, dok je ovaca biće i vune. Ajde, koju ćeš? Pričali smo Ivicu i Maricu, Mačka u čizmama i Tri praseta… Može Pepeljuga? - Jeeeeeee!!! - Ne uzbuđuj se, dosadna je bajka. Elem, jedan bogataš imao predivnu ćerku, ali mu umre žena, bla, bla i šta on uradi... OŽENI SE OPET! Sine, ovde moram digresiju...da se muškarac oženi, to je kretenski samo po sebi, ali da muškarac koji već ima iskustvo braka iza sebe ponovo stupi u isti, to je za streljački vod. Evo moj stric… - Tata, bajka! - Dobro, dobro. Pepeljuga je bila povučena devojka, družila se samo sa jednim mišem kojeg je kljukala kukuruzom. A ta nova žena, zvaćemo je Dragica, imala dve odvratne ćerke iz prvog braka, jednom neki trgovac na pijaci pitao Dragicu da mu uzajmi ćerke da rade kao strašila, toliko su ogavne bile. Uglavnom, kada je otac otišao na službeni put u Segedin, Dragica i njene gadure su maltretirale Pepeljugu, morala je da radi sve po kući, nisu joj davali da ide na internet i to. Bila im je kao robinja! - Tata, tata, i moja mama kaže da je ovde kao robinja. - Kleveta! Evo, da je kao robinja, zar bi smela toliko da serenda? - Kaže ti dođeš kući i digneš noge, pustiš japansku ligu, a ona pere, pegla, kuva, čisti… - A ja pričam bajke tebi, što je napornije od svega toga. E sad kreće zaplet, prati radnju fabule: Princ u tom kraljevstvu raspiše javni konkurs za ženu... i tu se zajebe. Da je lepo odmah stavio da traži 90-60-90 i da znaju da odrade deep throat, manje bi muke imao. Ovako on zbog korektnosti prema ženama, Helsinškog odbora i tako dalje – ne stavi ništa. - Tata, tata, a gde je on napisao da traži ženu? - U novinama. - Kojim? - Politici, dašta. - Tata, tata, a jesi i ti našao mamu preko novina? - Nisam, ali razmišljam da je ostavim preko novina. Ali prvo tebe da prodam čergarima, oni mnogo putuju, a šteta je da ti tako radoznao truneš na jednom mestu. Dakle, princ organizuje bal na kojem će metodom šljepkanja po dupetu probrati princezu. Normalno, one dve Dragicine karakondžule odmah se nacrtale da idu, izbacivač na ulazu u balsku salu mislio da je skrivena kamera. Počeo da viče „Pera Ložač, gde je Pera hehehe“. - A je li išla Pepeljuga? Molim te tata da ide i ona! - Nije sine, Pepeljuga je od tuge prerezala vene, ali onaku uzduž da brže iskrvari. Čiča miča i gotov… - Buhuhuuuu… - Dobro, dobro, idi u kurac, zezam te malo. Pepeljuga je bila očajna i razmatrala je mogućnost da prereže vene, ali onda se pojavila dobra vila, nabavila joj haljinu boje prezrele višnje sa mrvicom cimeta, staklene cipelice... pamti detalje, sine, pamti detalje... spremila kočije, a od Pepeljuginog miša napravila kočijaša. - Tata, tata, kako miš da bude kočijaš? - Lepo, dali mu bič, a da psuje zna od ranije, gledao je krišom skupštinu. - Tata, tata, a odakle im kočije? - Dobra vila je poznavala Radeta Jorovića, a on mrzi kočije pa joj je prodao upola cene. E sad, začkoljica je...uvek sam želeo da upotrebim reč začkoljica... u tome što sva ta vragolija traje samo do ponoći. - Zašto, moliću? - Zato što onda počinje „Još uvek budni sa Ivon“, a to je mišu omiljeni program pa ne može da tera kočije. Počeo je nekako taj bal, jadni princ je igrao sa svim ženama u kraljevstvu, puno je žena sreo, nekima je kose pleo… - Tata, opet recituješ narodnu muziku, mama mi rekla da te opomenem za to. - Dobro, neću više. U trenutku očaja, kada je princ već pomišljao da se priključi Paradi ponosa, pojavila se Pepeljuga i svojom zanosnom lepotom, poput zraka sučeve topline koji se pomalja iza sumornog horizonta, unela zrak nemira i čežnje u prinčevo viteško srce. - Tata, pričaj normalno! - Fašisto, ne daš mi nimalo oduška. Princ se zaljubio u frtalj do dvanaest, Pepeljuga jurnula kući da je miš ne bi zlostavljao što mu je počeo noćni program, ispala joj staklena cipelica, a princ ostao zbunjen kao prcan pop. Ali nije se dao prevariti, uzeo je onu cipelicu i išao od vrata do vrata, tražeći devojku kojoj ta cipela odgovara. - I je li našao? - Pa isprva nije. Vidiš, sine, šta ti je život... nijedna devojka u celom jebenom kraljevstvu nije imala nogu iste veličine kao Pepeljuga! Kada je patrola sa cipelom pokucala i na Dragicina vrata, ona poslala dve grdobe da probaju cipelu, Pepeljuga kad je videla koliko je sati skupi muda, gurne Dragicu u stranu, a nogu u onu cipelu! - Jeeee, i onda se venčaju Pepeljuga i princ! - Jeeee, čiča miča i gotova prič… - Polako, tata, polako. Imam dva-tri pitanja. - Izvolite, gospodine Poaro. - Šta je bilo sa Dragicom? - Pepeljugin ćaća sa putovanja doveo mladu Moldavku, ne zna reč srpskog, bogorada za sebe, a može da povuče. I normalno, poterao Dragicu i spodobe napolje, poslednji put viđene u Smederevu, samo tamo primaju tako ružne. - Je li Pepeljuga bila srećna? - Jeste, ispostavilo se da princ ima budalu i po. Dvorsku budalu, naravno, hehe. Imaš samo još jedno pitanje, a ja mislim da znam koje je. Miš? - Da! - Miš je prešao u dvorac i počeo sa urednim životom. Prestao da serucka svuda, batalio skupštinu i vinjak, počeo rano da leže – otkrio da ima i repriza Ivon tokom dana, i tri puta nedeljno fitnes po programu dvorskog Filguda. Čiča miča i gotova priča. - Tata, baš mi je drago što se sve dobro završilo. A bio sam se malo uplašio, znaš. - Znam, sine, bilo je napeto, ali isplivaše nekako iz svih nedaća. Lepo spavaj, ako se upišaš, budi mamu!"

04.11.2012.

21. vijek

Sve manje iskrenosti, sve vise sljama, budite pametni i pazite kome vjerujete.. Svakako ljudima vise "ja" nista ne znaci, gube se obrazi na svakom koraku, i ne razmislja se o tome, zivi se od danas do sutra, malo ko razmislja.. Mozak na pasi! STRAJK MOZGA.. samo to malo ko razumije.. Ali ovdje ima i strajk dostojanstva, ponosa i svog "ja" sve se prodalo.. Zato ne volim 21.vijek ...

30.10.2012.

takve su zene, sta ces :D

U New Yorku je nedavno otvorena prodavnica u kome žene mogu izabrati i kupiti supruga. Na ulazu su izložena „uputstva za upotrebu“; - Možete posetiti prodavnicu SAMO JEDANPUT - Postoji 6 spratova i karakteristike muškaraca se poboljšavaju što se više penjete - Možete izabrati bilo kojeg muškarca na spratu na kojem se nalazite, ili se popeti na sledeći. - Ne možete se vratiti na sprat ispod. Jedna žena odluči da ode posetiti prodavnicu i da nađe sebi partnera. Na vratima prvog sprata piše: “Ovi muškarci imaju posao“ I žena se odluči popeti na sledeći sprat. Na vratima drugog sprata piše: “Ovi muškarci imaju posao i vole decu“ I žena se odluči popeti na sledeći sprat. Na vratima trećeg sprata piše: “Ovi muškarci imaju posao, vole decu, i neverovatno su zgodni.“ Wow, pomisli žena, ali oseća da se mora još popeti. Na vratima četvrtog sprata piše: “Ovi muškarci imaju posao, vole decu, neverovatno su zgodni i pomažu u kućnim poslovima“ Neverovatno, pomisli žena, teško se mogu odupreti da ne uđem, ali nešto je tera i ode na sledeći sprat. Na vratima petog sprata piše : “Ovi muškarci imaju posao, vole decu, neverovatno su zgodni ,pomažu u kućnim poslovima i vrlo su romantični“ Žena odluči da uđe, ali je u zadnji čas nešto spreči, i na kraju ode ipak na šesti sprat. Na vratima šestog sprata piše: Posetiteljica ste br.31.456.012 , na ovom spratu nema muškaraca, ovaj sprat postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguće zadovoljiti jednu ženu. Hvala vam što ste posetili našu prodavnicu. Preko puta te prodavnice je otvorena jedna u kojem muškarci mogu naći i kupiti suprugu. Na prvom su spratu žene koje vole sex. Na drugom su spratu žene koje vole sex, i ne gnjave previše. Spratovi od trećeg do šestog JOŠ NIKAD NISU BILI POSEĆENI!

26.10.2012.

Bajrambarećula :)

Nije mi zao sto sam daleko, navikne se covjek brzo na daljinu cim se s nekim zblizi...al dodju tako trenuci, dodju zrakom, neprimjetno...i nije mi zao ni praznika, ovdje se praznici ne slave...zao mi je samo rahatluka, sto ne mogu izljubiti majku na Bajram ujutro, ni merhabat se sa ljudima, sto nemam s kim da popijem "Onu Bosansku s Rahat Lokumom"....ja, koji ovdje sve imam, ceznem za onim sto ovdje niko nema...i zrtvovao bi svoj savrsen zivot za par trenutaka srece...

11.10.2012.

Kako razumjeti zene...

"Ustvari nisam nikada razumio zašto se seksualne potrebe muškaraca i žena toliko razlikuju. I nikada nisam razumio sva ostala sranja vezana za Veneru i Mars. Također, nisam nikada razumio zašto muškarci razmišljaju glavom, a žene srcem. Na primjer: Lijepe večeri, prošle nedjelje, bio sam sa curom navečer u krevetu. Strast je počela da se rasplamsava… kad je ona odjednom rekla: ‘Ne mogu danas, n isam raspoložena…željela bih da me samo malo držiš u naručju.’ Zabezeknuo sam se i rekao: ‘Šta?!?…. Šta je sad to?’ I poslije toga je rekla riječi, kojih se boji svaki normalan muškarac na planeti: ‘Ti jednostavno ne razumiješ, moje osećajne potrebe, koje imam kao ženska, da bi zadovoljila tvoje fizičke potrebe koje imaš kao muškarac.’ Na moj glupi pogled je odgovorila: ‘Zar me ne možeš voljeti takvu kakva sam, a ne zbog toga šta radimo u krevetu?’ Gledajući na to, ustanovio sam da te večeri neće biti ničega, okrenuo sam se na stranu, nekoliko puta silovito prdnuo i zaspao. Sljedeći dan sam zvao na posao i poručio da imam odmor i da ću vrijeme provesti sa svojom ženom. Prvo sam je odveo na ručak, a poslije toga u veliki tržni centar sa velikim odeljenjem za žensku garderobu. Isprobala je nekoliko veoma skupih kompleta ali pošto nije mogla da se odluči koji bi uzela, rekao sam joj da ću joj kupiti sva tri. Htjela je i cipele, koje bi joj se uskladile sa kompletima i rekao sam joj da ću joj uzeti za svaki komplet po jedan par. Poslije toga smo otišli na odjeljenje sa nakitom, gdje sam joj kupio dijamantske minduše. Ne mogu da vam objasnim koliko je bila uzbuđena. Vjerovatno je pomislila da sam na ivici bankrotstva. Pomislio sam da me malo testira, kada je poželjela patike za tenis, iako nikada u životu nije držala reket u rukama. Vjerovatno je pomislila da je malo zezam kada sam joj rekao: ‘Naravno draga.’ Od silnog uzbuđenja bila je na ivici da doživi orgazam. Nasmijana je na kraju rekla: ‘Mislim da bi to bilo sve. Idemo na kasu.’ Jedva sam se suzdržao da nisam pukao od smijeha, kada sam joj rekao: ‘Ne mogu danas, nisam raspoložen.’ Lice joj je poblijedilo, donja vilica joj se spustila do koljena: ‘ŠTA?!?’ Na to sam joj rekao: ‘Samo sam htio da DRŽIŠ sve te stavri u naručju neko vrijeme… Ti jednostavno ne razumiješ moje financijske probleme koje imam kao muškarac, da bi zadovoljio potrebe kupovanja, koje ti imaš kao ženska.’ I baš kada je bila na tome da me ubije pogledom, rekao sam joj: ‘Zar me ne možeš voljeti takvog kakav sam, a ne samo zbog stvari koje ti kupujem?’ Očigledno ni večeras neće biti ničega…"

08.10.2012.

Jer "ona" je posebna

Kako si tako glup, prijatelju? Zar ne vidis da te voli, da zeli da ti pruzi drugu sansu? Za sve sto si uradio, ona je presla preko toga. Samo za malo tvoje ljubavi, koju joj nikad nisi dao. Trgni se prijatelju. Cuvaj ono sto imas, i voli ljude koji vole tebe. Voli je. Niko nije vredniji od nje. Postoji razlika izmedju nje i ostalih devojaka. Ona ce te razumeti, kada niko nece, voljet ce te i kad se budes ponasao kao kreten, jer ona je posebna, prijatelju. To treba da znas!

04.10.2012.

...najnježnije što sam znao

Tjerajuci suze, na cas je zagrizla usne, i one su se, na njenom blijedom i isplakanom licu, odjednom zacrvenjele kao rjetke "španske" rane višnje, koje sam krao, jednom davno. Da ne bude zabune, bila je ljepša nego ikad... Nije prošlo ni deset casova od trenutka kad sam odlucio da dodjem, ali sam za to vrijeme, na pumpi i putujuci, smislio hiljadu rijeci koje cu joj reci kad je vidim. Nisam stigao da ih kažem... Napravio sam korak, još jedan, cuo sam kako srce dobošari, o, to je bio znak da sam stupio u zonu dodira, gde više ništa ne smije da se prica. I zaista... Podigla je glavu, dotakla mi lice vrhom nosica, zadrhtala i zažmurila, kao da želi da me udahne, a onda je veliki kaput skliznuo sa ramena, osjetio sam njene prste na ledima, zagrlio sam je najnježnije što sam znao...I pustio da me razmaže onim višnjama...

24.09.2012.

Pricaj mi o njoj...

Zagrlio ju je. Kupio ruže i stavio ih u vazu. Pustio je neku staru jazz ploču i napravio kakao. Odmah se sjetila stare pjesme "Pričekaj do večeras, pit ću kakao i znat ću da sam ostavljena" No, ovo nije mogao biti kraj, to cvijeće ti zagrljaji, ne nikad. Pogledao je onako kao što dijete pogleda majku i zadubio se tako dugo. Osjećala je ljubav, strast, hemiju, ludost i sve otkucaje srca dok je stajao ispred nje. Šta si danas radila?- upitao je. Išla sam gledati haljine, ako se već nekad sjetiš da me zaprosiš da ti mogu biti najljepša.- odgovorila je. I? Još uvijek misliš da možeš naći haljinu ljepšu od sebe? - rekao je. Samo se nasmijala. Bio je to još jedan detalj koji je voljela kod njega. Za njega je uvijek bila najljepša. I pored toliko godina veze, više-manje tajne, bila je jedina u njegovom haremu. Znala je da su suđeni jedno drugom. Želim te, želim te toliko da me boli a tu si, a trebaš mi. Zašto se tako osjećam? Da odnesem tijelo na dijagnozu? Možda boluje od tebe i tvoje ljubavi. Te iskrene ljubavi.-govorila je. - Ne idi, moram ti nešto reći, nešto što i sam ne znam na koji način. Izvršit ću sve vrste ubistava u svom srcu dok ti ovo budem govorio. Od njega, malena moja, neće ostati ništa. Pa ni prah... Sjela je i on nastavi... - Moji nisu za ovu farsu. Kažu da je vrijeme da odem od tebe dok se nismo zavoljeli. - Ali, mi se volimo kao dvije biljke, kao nebo i zemlja kao dječak i djevojčica. Zlato, mi se volimo... - rekla je uplaseno. - Oni to ne shvataju, ne žele te. Vjera mi ne dopušta. Mislim to smo znali i od početka, al mislio sam da će nakon toliko godina popustiti. No sad kad nam godine već lete i kad je vrijeme da se skrasimo, ja više nisam mogao čekati rekao sam da ću te oženiti. Reakciju već znaš... Neću da duljim, jer ću ostati bez daha. Samo ti mogu reći da te ostavljam i da je ovo kraj. Stala je. Stala, zabezeknuta i posramljena. Stalo je i njen zivot, upravo sada. Sjetila se njihovih početaka i priča: Ovo će trajati malo i onda ćemo prekinuti, vjera nas dijeli ne smijemo... Uredu kad bude previše prekidamo. I tako su počesto prekidali, udaljavali se i svaki ponovni susret bio je ljubav koja je rasla. Odlazio je često od nje. Hiljadu puta je u njoj ubio najnježnije osjećaje, ali ovaj put je bilo prvi puta daje to učinio zauvijek. Plakala je. Srce joj se umorilo. Ruke su joj drhtale i svega je još bilo. Samo više nikad njega. Kasnije je čula da je svojima udovoljio i našao curu svoje vjere. A ona? Ona sam ostala zauvijek zarobljena u prošlosti, ne kidajući lance koji su već davno bili svezani. Ona je ostala bez duše. Njena duša je sad voljela nekog drugog.

22.09.2012.

...volim je, prijatelju...

Jebi ga prijatelju, volim je. Svakim danom sve više. Svakim danom je sve ljepša, ima sve ljepši osmjeh, pogled. Volim kad obuče moj duks, ili kad se ljuti, samo da bih je poljubio, zagrlio, mazio. Volim je druže, više od svog života. Jebi ga, zavolela me takvog kakav jesam, nije tražila da se promjenim, a promjenila me. Čuvam je, sigurna je, a opet joj pružam malo slobode, a puno ljubavi i razumjevanja. Znaš, jednog dana bih volio da je moje dijete zove "mama".

12.09.2012.

..''predobar/predobra'' si za mene...:/

Fraza kojom pocinje kraj mnogih veze, ali na 'suptilano okrutan' nacin. Vecina (vjerovatno svi) su barem jednom dozivjeli da im partner kaze 'predobar/predobra si za mene'. Desava se to uglavnom neocekivano, jer sve izgleda 'dobro i sigurno' u ocima buduceg ostavljenog. Ali ipak to je samo privid. Razlog zbog kojeg to mozete dozivjeti da cujete je, najcesce, jer druga strana vise nema ljubavi a ni vremena za vas, veza je 'potrosena' i dosadna za nju , ili ste vi jednostavno toliko 'odlijepili' pa ste stvarno postali dosadni i monotoni, nesigurni i 'previse posveceni' doticnoj osobi bez da imate svoj zivot...Ovo 'bez da imate svoj zivot' odnosi se na osobe koje se potpuno posvete partneru, koje su uvijek tu sigurni i spremni za nju (kao taksi, brza posta ili potrcko), koje samo 'klimaju' glavom i u svemu se slazu s partnerom bez da pokazu 'sposobnost' da imaju vlastito misljenje i stav, a drustvo su odavno zanemarili zbog partnera, tako da drustvo i nemaju. Moment kada sav vas svijet postane jedna osoba, i ne vidite nista osim nje, tako...Razlog moze da bude i jednostavniji, sto je cesce, a to je da postoji neko drugi i da vas vise ne voli jer joj nemate vise nista za ponuditi...postoji neko jednostavno bolji od vas za vaseg, tada vec bivseg, partnera. Ali bilo bi previse iskreno,'okrutno' (istina boli?), da tek tako kaze 'postoji neko drugi' ili 'ne volim te vise'... Tako da laz ipak mnogo ljepse zvuci (poznato?), 'ti si previse dobra/dobar za mene'...vjerovatno jedna od najiritantnijih fraza koju osoba moze da izgovori i da cuje, kada je rijec o ljubavi i vezama..poslije te recenice od veze nema nista (pitanje je da li je ikada i bilo)...Prevedeno znacenje ove otrcane fraza je zapravo potpuno suprotno, a znaci otprilike ovo : "postao si dosadan, nesiguran (cuvas me pod staklenim zvonom kao lutku), uvijek igras na sigurno i predvidljiv si, da i los u krevetu (cesto)...ne znam ni zasto sam uopce gubila vrijeme sa tobom do sada, ne volim te...ono kao prijatelja da, ti si super osoba i rame za plakanje i rado bi te 'iskoristila' kad nebi imala druge opcije, ali sreca pa ih ima, meni stvarno treba muskarac u zivotu a ne 'nesto' poput tebe :S...."(sta je tu dobro uopce?) , isti 'prevod' vazi i kada se kaze 'predobra si za mene', da ne duljim, shvatili ste :))... Veze se nikada ne raspadaju jer su dobre, jer je muskarac/zena previse dobar/a. Prirodno, ko bi normalan raskinuo s osobom s kojom ima sve i koju smatra 'pravom' za sebe, koja je dovoljno dobra u njenim ocima i zivotu? Realno, niko ziv.. a i iz prostog razloga sto nije moguce biti 'previse dobar', jer svako bira za sebe najbolje (i razumno i prorodno), tako da bi previse dobru osobu bilo idealno imati, iako tesko vjerovatno... a i ko bi sebe smatrao takvim idiotom i dnom od osobe pa da iskreno misli kada to kaze. Naravno slag na kraju :) Da bi to sve bilo zvucalo jos ljespe, otrcanije... i natjeralo vas da se osjecate jos jadnije slijedi i nastavak... 'nisi ti kriv/a, ja sam' ...kraj, pokopani ste :) Neki kazu nestane ljubavi, izazova, avanturistickog duha i jos kojekakve gluposti...Iako prava ljubav ne moze da nestane samo je treba njegovati (ako je ljubav onda vrijedi),naravno ako je ikad postala (mozda samo ideal?) Svi mi zelimo nekoga ko ce za nas biti izazov, mentalno kao fizicki..Nekog koga ce i drugi da zele i ko ce biti pozeljan, ali ipak samo nas... sa kim cemo moci da i razgovaramo o ozbiljnim temama i da se smijemo do suza, uzivajuci u svakom zajednickom trenutku...ko ce prepoznati i biti tu kada ga trebamo ali bez da nam bude 'dadilja'...Nekog ko ce biti dio naseg zivota a ne 'nas zivot', nekog ko ce ga uciniti ljepsim i dodati 'dio koji nedostaje' u njemu... Toliko za veceras. Budite mi dobro , sretni i zaljubljeni..do tipkanja :)

03.09.2012.

...a walk to remember...

Sada u ove sitne sate naletim na ovu pjesmu, koju sam dugo podsvjesno "izbjegavao" cuti jer je budila neki tuzan osjecaj, ceznju, nostalgiju...pjesma je bila dio jedne lijepe price, koja je tuzno zavrsila...nekada "nasa pjesma". Tako to zaljubljeni nazivaju i svi imaju neku 'svoju pjesmu', pa tako to je bila nasa. Slika nase ljubavi ili nesto sto sam volio da ona cuje i prepozna nas dvoje u njoj...Nekada smo bio srecan s njom, ona mozda i nije s mnom, cesto pomislim da nije, ali znam da sam se trudio usreciti je..Nekada je proslo..Kraj je bio los, kraj je valjda uvijek los, ali loseg ne zelim da se sjecam....Voljeli se, sve je izgledalo tako dobro da je to bilo nevjerovatno...Vjerovao sam da to ona i zasluzuje i da je i sama iskrena...I jeste, izgledalo i bilo nevjerovatno.....iako je sve bilo samo iluzija, i ta osoba koju sam volio nije postojala nigdje, osim u vasoj glavi...Pokusali smo i drugi put nakon svega, kao novi pocetak, onako kako treba, da ispravimo greske, da napravimo pricu sa srecnim krajem, ali sto ne uspije iz prvog pokusaja, kazu nece nikada... Nekada bez obzira koliko da volite jedno drugo ili se trudite biti zajedno, jednostavno ne ide... Sada je vec proslo mnogo vremena od kraja te nase price, i sada mislim da je najbolje sto smo mogli uraditi jedno za drugo bilo to sto smo i uradili... Pustili sve bez obzira koliko tesko bilo, jer nismo funkcionisali, ili nismo ni mogli nakon svega sto se desilo prvi put, u kome sam bas dao sve od sebe. Drugi put to nije bilo ono pravo, tada nije bilo tog povjerenja koju sam imao prema njoj kada sam je upoznao, iskrenost je ostala, ali povjerenje se jednom gubi, i kasnije bez obzira sto se trudis i zelis da nekom vjerujes, i sto tada mozda i trebas, ali tada ne mozes. Nije dovoljno voljeti, nekada zavolimo "pogresne", one iz nekog drugog svijeta, iz neke druge price, ne one u kojoj jesmo...Ali, ostala je pjesma..kada god je cujem sjetit cu se "ljubice"...I sada budi neke lijepe emocije, sjecam se samo onoga lijepog, osmjeha, poljubaca, zagrljaja...sada mi ova pjesma cak izmami osmjeh..nekad mi oci zasuze, ali opet ne od tuge, nego necega posebnog, neopisivog, ono kao kada pustis nekog koga si volio , ali si sretan zbog toga jer tako ce oboma biti bolje, i biti cete sretniji tako odvojeni, ali opet ostati urezani u srcima... "Cuvam te u lijepom sjecanju, uspomenu na tebe cuvat ce ova pjesma koju sada mogu da cujem nakon toliko vremena, i emocije neke budi, ali one lijepe , sjecanja, uspomene, lose su nestale..posveceno tebi, M....." p.s. hvala svima koji citaju, preko 55 000 posjeta, to mi mnogo znaci i cini moju pricu onom koja se 'racuna' :)... i da , pjesma zbog koje sam toliko napisao :) do tipkanja :)

02.09.2012.

sve sto je ljubav...

Pokusavam da budem miran da zaustavim suzu u oku...Suvise je tesko uraditi tako nesto kad se srce cjepa, kad ta suza nije jedna, ima ih na milione...Daleko sam od tvoih ociju, tvoje ljubavi, tvog zivota...znam povrijedio sam te...Svjestan sam da sam zaljuljao brod tvog povjerenja!...ali nadam se da nije sve potonulo!?...Pregazi svakog ko ti se nadje na putu i idi dalje sa ponosom u srcu...Sjeti me se ponekad onako usput i zapamti nisam htieo da te POVRIJEDIM!!!....a za mene nista drugo ne preostaje nego da okoncam zivot u nadi da ce se neko sjecati mene....Jedne tihe noci kad zacujes zvuk zvona znaces da mene vise nema....a kad svi sa groba oduti se tiho pomoli, jer znaj da tu lezi neko ko te iskreno voli ...

12.08.2012.

...voljela je drogu, a mozda i mene....

Bilo je decembarsko jutro, hladno, sumorno i sa pahuljama na prozorima. Gledao sam moju Dalilu kako spava i milovao je po kosi, bila je poput andjela...poljubio sam je na njen slatki nosic i rekao:” Budi se spavalice”...otvorila je svoje okice i protegnula se.''Dobro jutro voljeni moj''...poljubila me i ustala koracajuci prema kupatilu, ostao sam u krevetu gledajuci je. Imala je divne obline, i dobar ten. Kosu dugu, kao lan.- “Srce,jesi mi spremio kafu”...cuo sam je dok se umivala...ustao sam, otisao u kupatilo i zagrlio je oko struka nezno je ljubeci po njenim golim ledjima...Znao sam da su nam to poslednji dani jer je studirala u Sarajevu tako da bi se vidjali samo 2-3 puta u mjesecu, sto meni nije bilo dovoljno, uopste. Pomisao da ce se vec sutra vratiti u Sarajevo i da se moram rastati od nje jedno dvije do tri nedelje ubijala me nacisto….!!! ..... ”Volim te” govorila mi je...vjerovao sam joj sve do tada, a onda….Proveli smo dan u krevetu, a onda negde predvecer ona je pocela pakovati svoj kofer. Bio sam tuzan, kao da mi se sve rusi preda mnom. Otisla je...nisam to mogao zamisliti, zivot bez nje...vise puta sam joj nudio brak, ali htjela je zavrsiti svoje studije. Zvao sam je i culi smo se skoro svaki dan. Moj najbolji drug je studirao sa njom takodje, i javljao mi je da je vidja i da nema nikoga u Sarajevu, i da kad izlazi, izadje samo sa drugaricama. Zvonio mi je telefon, bio je sakriven broj...mislio sam da je ona,a li nije...bio je to Ervin koji mi je rekao: ,,E brate sta ima, zovem te samo da ti kazem da sam sada vidio Dalilu sa nekim frajerom u nekom autu. Nazvao sam je istog trenutka, ne cekajuci da Ervin zavrsi svoj razgovor, ali nije mi se javljala...zasto mi je to uradila? Da li jedna osoba moze povrijediti tako surovo nekog? Tjesio sam se, misleci da joj je mozda neki drug...zvao sam je cijeli dan i cijelu noc, ali od odgovora nista...slao sam poruke da se javi i dalje nista...sve do jednog dana...Bio sam ocajan i nisam zelio nikoga da vidim. Po prvi put u svome zivotu patio sam zbog jedne djevojke...srce mi se lomilo...Stiglo mi je pismo, bilo je od nje. Pisalo je sledece: VOLJENI MOJ, PISEM TI ZADNJI PUT...ZELIM DA ZNAS DA JE MEDJU NAMA KRAJ, TI NE MOZES NISTA DA MI PRUZIS. JA SAM SRECNA OVDE I NE NAMJERAVAM DA SE VRACAM TAMO!!! UPOZNALA SAM ALEXA, ON JE SVE STO SAM TRAZILA, ONO STO MI TI NIKAD NISI PRUZAO... NE,NE PRICAM O LJUBAVI, TO SAM UVEK IMALA OD TEBE, ALI NISTA VISE...A OD LJUBAVI SE NE ZIVI DRAGI...ZATO SVE NAJBOLJE U DALJEM ZIVOTU I >ZBOGOM<'' Plakao sam kao dijete, i brisao suze, nisam mogao shvatiti kako da toliko patim zbog jedne djevojke. Tjesio sam se, da ipak ona to nije mislila ozbiljno. Ervin me je nazvao nedelju dana nakon naseg zadnjeg razgovora, rekao mi je da je vidja po lokalima u losem drustvu i da se DROGIRA...a da je drogom snabdjeva upravo Alex. Inace Alex je bio Rus. Imao je puno problema bas zbog droge, pa je pobjegao u Sarajevo. Nisam mogao vjerovati... Bio sam razocaran i postavljao sebi milion pitanja, i cak osudjivao sebe zasto sam je pustio da ode...2 mjeseca kasnije, Ervin je dosao do mene i donio mi pismo...pisalo je: VOLJENI MOJ, POSTO MI NIJE JOS DUGO OSTALO OD ZIVOTA ZELIM TI RECI DA SAM TE VOLELA, DA TE VOLIM I DA CU TE VOLJETI I NA DRUGOM SVIJETU...ZAO MI JE STO TI NISAM MOGLA PRUZITI NISTA OSIM NASIH LIJEPO PROVEDENIH TRENUTAKA, ALI SADA JE VEC KASNO DA SE SVE VRATI UNAZAD. MENE JE SAD JEDNA JACA SILA UZELA U SVOJE RUKE-DROGA!!!POSTALA SAM OVISNA! I NE ZELIM DA ME VISE IKADA VIDIS OVAKVU...A KAKO NI JA TEBE NE MOGU VIDJETI...OSTALO MI JE JEDNO RJESENJE...SMRT! TAKO VISE NECU PATITI, A I SKRATICU SEBI MUKE---VOLJENI BUDI MAKAR TI DOBRO KAD JA NISAM MOGLA. ZAUIJVEK TVOJA....DALILA! Kad se Ervin vratio u Sarajevo javio mi je da nje vise nema i da su je nasli na ulici mrtvu. Nisam mogao to izdrzati. U nasoj sobi video sam samo njen lik, kao da me je zvala da dodjem kod nje...da je pratim na onome svijetu....

06.08.2012.

Vi ste nesto posebno, ne zaboravite to !

Jedan poznati govornik je počeo svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 evra u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi. Pitao je: "Ko želi ovu novčanicu?" Svi su podigli ruke. Nastavio je: "Ovih 50 evra daću nekome od vas, ali prvo ću nešto da uradim." Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao: "Da li je još uvek želite?" Sve ruke su bile i dalje podignute. Zatim je nastavio: "A sad?" Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod. Podigao je novčanicu, bila je zgužvana i skroz prljava. "Dobro, ko je još uvek želi?" Još uvek su sve ruke bile podignute. Onda je rekao: "Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu vrlo važnu lekciju. Šta god da sam uradio s ovom novčanicom, vi ste je htjeli i dalje, jer ni u jednom trenutku nije izgubila na vrednosti. U svakom trenutku je vredela 50 evra! Često nam se dogodi u životu da nas neko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osećamo kao izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života. Ponekad se osećamo kao da ne vredimo ništa." Bez obzira šta vam se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi, VI nikada nećete izgubiti na vrednosti. Bili prljavi ili čisti, izgužvani ili ispeglani, VI ste i dalje neprocenjivi za sve one koji VAS vole više od ičega na svetu. Naši životi se ne vrednuju prema onome što radimo ili koga poznajemo, već prema ONOME ŠTO JESMO. VI ste nešto posebno, ne zaboravite to!

03.08.2012.

...ovaj grad ponekad djeluje tako prazno....

...svaki covjek na ovom svijetu se ponekad osjeti usamljeno. Pa koja je poenta u zivotu imati sve kada nemas osobu koju volis ? Mada, ponekad kada nekoga vidis izdaleka pocnes da mastas, a kada mu pridjes blize pozelis da ga nikad nisi ni vidio....

31.07.2012.

a...trebalo je zivjeti...

Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju riječ. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bježao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je tjerao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao "kako divan paket", ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi."

20.07.2012.

....ona, druže...

- Najviše mi je trebala, a eto, baš njoj sam najviše bola donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe... Stalno joj se vraćao, a u stvari bežao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu. A sada... - A šta sada? Preboleo si je? - Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene. - Zašto joj sada ne odeš, i kažeš sve? - Eh, vidiš, uspeo sam šta sam hteo. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog... Znam da to nije istina. - Idi do nje onda. - Ne mogu. - Zašto? - Uključila je razum. Shvatila je da sam ipak preveliko đubre, i da je ne mogu voleti nikad. Voleti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu, kad joj bude najteže, doći i zagrliti je... Mada znam da ona mene bi. - Tebe je nemoguće shvatiti! - Eh, prijatelju, znam... To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razume. - Ko? - Pa ona, druže...

13.07.2012.

...nisu bitni porazi, samo pobjede !

‎"Promašio sam više od 9000 šuteva u svojoj karijeri. Izgubio sam skoro 300 utakmica. Dvadeset šest puta mi je povjerena šansa da odlučim utakmicu i promašio sam. Iznova i iznova sam doživljavao neuspjehe. I zbog toga sam i uspio."


Stariji postovi

Ljubav ne trazi ljepotu nego dusu
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

...sito....

''pure love''
Ako zelis da cujes kako si lijepa,ponavljat cu ti dok te ne ubijedim da si najljepsa na svjetu,ali zelio bih da shvatis da meni tvoja ljepota ne znaci nista, jer i djavoli mogu bit lijepi i iskusavat', ali andjele prepoznas zatvorenih ociju....<3

...patnja...
....da kako je to žalosno i jadno...kad neko do koga ti je stalo, umjesto da to cijeni i bude sretan, počne to uzimati zdravo za gotovo, pa se još s tobom i poigrava...siguran sam da vas tamo vani ima na milijune koji se možete poistovjetiti s ovime...ali nemojte si to dozvoliti...osoba oko koje se trudite, a ona to ne cijeni, poštujte se i odustanite...znam da je puno lakše reći nego učiniti..ali to je jedini korak ka samoizliječenju :-)

''hero''
Would you dance if I asked you to dance?
Would you run and never look back?
Would you cry if you saw me cryin' ?
Would you save my soul tonight?

Would you tremble if I touched your lips?
Would you laugh?
Oh please tell me this.
Now would you die for the one you love?
Hold me in your arms tonight.

I can be your hero, baby.
I can kiss away the pain.
I will stand by you forever.
You can take my breath away.

Would you swear that you'll always be mine?
Would you lie, would you run and hide?
Am I in too deep have I lost my mind?
I don't care, you're here tonight.



Oh, I just wanna hold you.
I just wanna hold you, oh yeah.

Am I in too deep?
Have I lost my mind?
Well, I don't care, you're here tonight.

I can be your hero, baby
I can kiss away the pain, oh yeah
I will stand by you forever
You can take my breath away

You can take my breath away....<3

...pismo...
Anđele moj, ljubavi moja... Tako te zovem, jer ti to jesi...moj anđeo...i moja ljubav. Ne znam da li ćeš ikada pročitati ovo pismo, ali ja ga ipak pišem. Ogromna riznica sjećanja se otvorila, i uspomene naviru, i riječi se nižu, jedna za drugom....
Znam da ti je potrebna širina, mnogo prostora za let. Pustio sam te. Želio sam, i dalje želim da dođeš do zvijezda. Tugujem zbog toga što do zvezda stižeš preko trnja, i što ne mogu da letim i ja...sa tobom anđele moj.....

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
128628

Powered by Blogger.ba