Ljubav, vjera, nada....

"I ostali su samo trenuci uhvaćeni u objektiv mojih sjećanja. Trenuci koji će me pratiti kroz vječnost… Trenuci koji se kao mreže isprepliću do beskraja. I koliko god se trudio zaboraviti, krenuti dalje, jedan dio mene potajice to ne želi. Zaboraviti nju… U svakom mom pogledu, vidim njenu ljepotu, u svakoj pjesmi čujem melodiju njezinog bića, u svakom dahu udišem njen opojan miris, u svakom dodiru osjećam njezinu prisutnost… Pitam se hoću li ikada zaboraviti. Zaboraviti moje nedosanjane snove… Ne! Nikada neću zaboraviti, često sa suzom na licu govorim sam sebi… I sve je ostalo tako nedorečeno, ljubav, osjećaji, pa čak i ove rečenice što pišem. Kako zaboraviti njezin pogled, njene oči koje su me sa sigurnošću gledale, dodire, usne koje su me ljubile, stapanje dva bića u jedno… Možda je sve to bila iluzija, samo način na koji sam ja gledao… Na ta pitanja nemam odgovora. Često se pitam je li moglo biti drugačije, bez patnje, boli i gorčine. I koju nam je ulogu sudbina namjenila na ovoj trnovitoj pozornici života? Je li moja uloga da ju bezgranično volim i da nikada ne zaboravim što smo imali, a uništili? Nije li to pakao na zemlji? Može li što biti gore od toga? Ne imati kamo usmjeriti svoje osjećaje… Toliko toga čuvam u sebi, toliko toga bih joj dao, ali snovi su i dalje ne dosanjani. Još uvijek se nečemu nadam, nečemu… Kada bih si bar mogao priznati čemu. Možda tome da će se naši snovi probuditi zajedno s proljetnim suncem u nekom ljepšem svijetu gdje ljubav vlada. Nažalost je stvarnost drukčija, ovaj svijet je jesen, zamalo pa zima, hladan i okrutan, daleko od očiju ljubavi. A što je zapravo ljubav i gdje je ona nestala? Je li to onaj osjećaj kada nekoga volimo i želimo ga kraj sebe unatoč svemu, kada smo spremni oprostiti sve, zaboraviti, ljubiti… Ne znam. Možda je ljubav samo mit kojemu se nadamo, ali ja taj mit uistinu osjećam, to je mit koji raste u meni i ne da se zatomiti. Toliko je pitanja za koje nemam odgovore… Možda jednoga dana shvatim kako sve funkcionira. Svijet, ljubav, ljude, sam sebe pa i nju! NJU! Do tada ću i dalje živjeti za trenutke koji su samo naši i koje mi nitko ne može oduzeti…"

329,970,448 pregleda :O

Slucajno naletim na slike nekih djevojaka, koje nazivaju 'starletama' i pocnem da kontam o tome, ne o djevojkama nego o tom 'zvanju' stalete...I sad, kontam cim se one bave ? ..Skontam brzo, nicim zar ne ?..Kakve imaju kvalitete, vrijednosti ?..Opet skontam, nikakve....Al' zaradjuju brdo love (npr. Kim Kardashian kupi milione, a i kod nas ih se pojavilo par komada :O)..Kako je to onda moguce izvesti..Nemas profesiju, nemas nikakvo znanje, glupa si kao radijator, doduse imas glumackog iskustva iako se radi o samo jednom pornicu (objavljenom)...I sad ne ide mi u glavu nikako..Razumijem, vidim da ima par sisa, i to kvalitetnih, da ima guzu, isto kvalitetnu..ono objektivno rijetko ko bi je odbio al' to nije nista posebno...Svjedno je vani bezbroj lijepih i ljepsih djevojaka...S obzirom da sam nisam pronasao odgovor na pitanje sta je staleta (osim sto je egzoticna rijec, mislim da i nema neko znacenje ni bit), ni nakon naprezanja svi mozdanih vijuga...Recimo da je to (starletu) neko lijepo opisao ovako: "Djevojka koja izgleda kao porno diva(stavila je sve silikone koje je mogla sebi da priusti), oblaci se kao prostitutka, da ne kazem Grand pjevacica(obavezno na sebi ima nesto sa animal printom, malo joj vire grudi, a malo zadnjica) i po nacinu komunikacije podsjeca na okorelog kamiondziju(mislili ste da niko ne moze da bude toliko vulgaran, ali prevarili ste se).Njen se posao sastoji u tome da zadrzava najpijanije musterije sto duze, na bilo koji nacin i da obuci mlade momke sta se sve ocekuje od iskusne djevojke. Intervju sa starletom za lokalni "pretenduje-da-bude-novi-Playboy magazin": Uzor u zivotu? Pa, znas, s obzirom kakva su ljudi govna, i nemam uzor, da ti kazem, ali...recimo, Jelena Karleusa. Omiljeni pisac? Anabela Basalo, Nives Celzijus...Da!I onaj sto je napisao "Mali princ"! Omiljena knjiga? Znam da ocekujes sad da kažem "Mali princ" i jeste ekstra, ali nekako su mi blize Anabeline knjige i od Nives...Nekako su to ,ono, prave price, takav je zivot stvarno, a ne ko "Mali princ", to je ipak bajka... Omiljeni glumac? Mnogo mi se svida Sergej i Bred Pit. Omiljena glumica? Paris Hilton..jeste, nije po profesiji, vise je pevacica, ali gledala sam neke njene filmove, svarno je ekstra..A i ima cura stil, a to ti najbitnije! Kako vidis sebe za 10 godina? Uh, kad će to biti, ko to zna..Ne znam da li ste znali, ja se malo bavim pevanjem, pa eto, dace Bog, da budem u Grandu tad, mozda i predstavnik za Evroviziju, posto nam treba neko ko ima stila, a nema dlake na jeziku... Bez cega ne mozes? Bez seksa..(smijeh)Stvarno, ne zezam se..I bez skupih krpica, ovo su mi sve kupili u Njemackoj, toga ovdje nema..A nasi seljaci me prozivaju da se oblacim k'o kurva..E, pa, vidite, prava dama sve moze da iznese..He, he he.. Omiljeni kreator? Darko Kostic, definitivno, pa on je i Karleusin kreator..A volim i Versace i sve te sto furaju tigraste dezene, fazone, cirkone, sve ludo i divlje... Savrsen muskarac? 'Nas sta?Iskreno, svako ko nije neka pickica i mamin sin i normalno da ima svoj dinar, neku firmu, auto, neke normalne stvari..da moze mene da ceni onoliko koliko zasluzujem... Da li vozis? Vozim se samo u stranim automobilima... Da li kuvas? Ne, posto imam zenu koja mi kuva, ali znam sve, znaci, za slave i to... Kakva si u krevetu? Pa, dama to ne prica, ali...(smijeh)...opasna, svi mi kazu..Kazu k'o pornicarka!He he he..." Zakljucak i odgovor na pitanje : Ovaj svijet je u kurcu, da prostite, posebno dame :D Ako neko zna sta je starleta neka napise (iako tema blago odstupa od tematike bloga), lijep pozdrav svim citateljima :*

..Ne znam. Povrijedio sam je, iskorištavao, davao joj lažnu nadu, lagao sam joj, govorio da je volim, a nisam tako mislio. I sada prijatelju žalim... Ona me preboljela, više ni ne pita za mene, a ja? Ja je svaki dan volim sve više, shvatio sam kakva sam budala bio...Dao bi sve da se vrati.. Fali mi ona. Fali mi njena ljubav...:/

Nakon nekog vremena uvidis tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odrasloga čovjeka, a ne tugom djeteta. I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas, jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće. I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.

''Dragi tata, već dugo te tražim. Svi pokušaji traganja za tobom su mi neuspjeli, a nada za tvoj pronalazak je sve manja. Negdje u najcrnjoj dubini duše čuvam realnost, ne dam joj da ispliva. Znaš, vjerujem da ćeš se vratiti. Uvjerio sam sebe da si otišao na poslovni put i da si se izgubio na putu kući, ili si možda izgubio pojam o vremenu kad si sjeo pod neku staru brezu da čitaš, ili možda putuješ po bijelom svijetu tražeći najljepši cvijet za mamu… Gdje god da si, moram ti reći da sam ljut na tebe. Ljut sam i naređujem ti da se vratiš kako bih te iskritikovao za ovih sedam godina samoće koje si mi priredio..... Znaš li da ti zamjeram za svaki bolan pogled na tuđe očeve? Zamjeram ti za svaku maminu suzu. Zamjeram ti što mi nisi rekao da ideš. Zamjeram ti što te nisam više cijenio. Zamjeram ti što te i sad volim najviše od sviju i nakon ovih sedam prokletih godina. Od svega ti, dragi tata, najviše zamjeram što nisi čekao večeru tu noć. Možda si zaboravio, bili smo zajedno na pecanju. Zamisli tu ironiju, stojali smo na mostu, a mamac nam je bilo srce koje smo podijelili na dva dijela. Ti nisi imao sreće, a ja sam upecao klijena. Bio je to moj najveći ulov, a tvoj ponos se mogao rezati nožem u tom trenu.... Vratili smo se kući, i dok sam ja pripremio večeru tebe je savladao san. Pustio sam te da spavaš, a večera…Jeo sam sam, i to se nastavilo narednih dvije hiljde i petstopedeset noći. E to ti zamjeram, dragi oče. Mama je isto tako ljuta što nam se ne javljaš. Osjećam da i ona još čeka da se vratiš. Često je tužna i sve to ide tebi na dušu, gospodine. Ja sam sada glava kuće i prilično mi dobro ide, mada ne znam popravljati prozore i slabo se snalazim u radnji. U svemu tome izgubim sebe, kao što sam izgubio tebe. Ali, ne kažu džaba što te ne ubije, ojača te. Sve boli, uvrede, teške riječi i misli trpam u džepove, što su se vremenom razvukli, pa ih izbacim iza ugla u mraku kad nema nikoga. U čudnom smo odnosu moj život i ja: kad on meni podmetne nogu, ja njemu odvalim šamar i tako u nedogled. Sve sam to morao sam naučiti.... Ipak, ostavio si mi najbolji oslonac na svijetu, jači od najjačeg čelika, mamu. Mislim da nikad nisi ni spoznao koliku snagu ima ta žena. Vjeruj mi, lahko bi ona savladala i mrcinu poput tebe. Ali, znaš, i ona ponekad treba potporu. Nisam siguran da dajem sve od sebe, ali znam da mi je ona najvrijednija na ovom prolaznom svijetu i znam da bih svoje srce iz grudi iščupao za nju. Često joj, usput, uzberem cvijet zamišljajući sebe kao posrednika između tebe i nje. Možda i ona zamisli isto.... Odavno sam prestao trenirati taekwon do, ali i dalje čuvam crvene rukavice koju si mi kupio. Sada idem na odbojku, i vjeruj mi često te zamišljam kako me gledaš s ponosom u očima. Žao mi je što ne možeš gledati moje uspjehe i poraze, a to je ujedno još jedna stvar na popisu mojih zamjerki. Ono šta ću da uradim u tvoje ime jest da završim školu i postanem čovjek kakvim si me zamišljao.... Što se tiče tvoje buduće snahe, ništa ti konkretno ne mogu reći. Mama se već ponaša kao prava svekrva i pokušava naći onu idealnu za mene, koja u stvari po njoj ne postoji. Ja vjerujem da će to sve izaći na dobro i da ćemo se ti i ja, ako Bog da, opet sresti. Znaš da su sve ove zamjerke odraz moje želje za tobom, tvojim zagrljajem, tvojim sivim prslukom i crvenom jaknom. One su odraz čežnje za tvojim teškim rukama što su služile za najtopliji zagrljaj.... P.S. Svi vi do kojih pismo dođe u boci, poštom, ili pak nekim drugim putem, molim Vas da ga pošaljete dalje kako bi ovo pismo jednom došlo do njega. Možda moj otac pronađe put kući, vrati se s poslovnog puta ili ga prekinete u čitanju. Dragi moj oče, ja te čekam na istoj adresi. Kuća broj šesdest i šest sa dva bora pokraj..... ''

Ili ste dobar momak ili ste 'los' , treceg nema... (ovo 'los' stavljam pod navodnike, jer to ne smatram nuzno negativnom osobinom u musko-zenskim odnosima,cak naprotiv)...prvo cu da opisem ukratko sto znaci biti dobar momak , sta los..Dobar momak je brizan, vjeran, pokoran, nema potrebu da laze jer ne pravi kardinalne greske koje bi ga dovele u tu situaciju, u kojoj se , usput, ne snalazi bas najbolje...takvi decki znaju biti super prijatelji, posebno curama... 'rame za plakanje', neko ko ce uvijek biti tu za njih a da pri tome ne ocekuje nista zauzvrat, moguce da je i zaljubljen u doticnu djevojku ali joj to ne smije reci, jer u 'podsvjesti' zna da ce dobiti dvicu, tzv 'frend zona' (zona smrti ili suha zona, niposto ne preporucujem ;))...dobar decko trazi jednu djevojku s kojom ce biti, koju ce da iskreno voli, postuje, cijeni...izbjegava nasilje cak i kad je 'izazvan', trudi se rijesiti sve 'kompromisom' (na svoju stetu),ali ne voli probleme...zeli sigurnost i nije sklon uzbudjenjima...prestat' ce da pije (ako uopce pije alkohol) samo ako ona to zeli, prestat ce da se druzi sa starim prijateljima ako ona to zeli..uradit ce sve za nju, ukratko...ona ce to naravno da koristi, jer zasto nebi ako moze, priroda i psiha je takva...(u vecini slucajeva, ali rijetko se nadju dobar decko i dobra cura)...dobar decko nekad djeluje i posesivno, ljubomorno jer tesko podnosi mogucnost da bi je mogao da izgubi..sklon je platonskoj ljubavi i idealiziranju djevojke s kojom je, sto cini njegov 'problem' ozbiljnijim...ne bas lijep sinonim za takvoh tipa je: papucar (to ne zelis biti:))...prvo, logicno pitanje je : Zasto tako 'super' tip nema uspjeh kod zena, realno?...o tome cemo nakon opisa 'losih' momaka...Losi momci su tzv. 'alfa muzijaci'..uvijek pozelji i dominantni u drustvu, i zenskom i muskom...tipovi sa jakim stavom, jako inteligentni (neko ko je 'glup' ne moze se smatrati losim deckom bez obzira sto to pokusava/zeli biti - velika vecina spada u tu skupinu)... uvijek dobiju ono sto zele, imaju 'spiku', smekeri i lafovi najveci, intrigantni, alkohol je najcesce neizostavan dio njihovog zivota ali dobro ga podnose i 'ne gube se' kada popiju (kao spomenuti likovi pod pojmom 'glup')...nisu ljubomorni, ljubomora i pretjerani osjecaji (patetika) nisu dio njihovog karaktera- ili to 'cuvaju' za kasne godine...skloni avanturama i flertu...losi momci ne vole da budu sputani, ne vezu se i ne drzi ih mjesto ni vrijeme...drze sve konce u svojim rukama, jer ne podnose da im se sefuje, niti drze prigovori.....proracunati su... nisu slabici, ne trpe glupost... ne izazivaju nasilje i tuce -nisu primitivni (opet, nasilje izazivaju osobe pod pojmom 'glup')...ali nikada ne 'bjeze' ako su izazvani, tad idu do kraja ako treba, i uglavnom to rijesi u svoju korist...sinonimi za njih su: frajeri, smekeri, zenskarosi, iako to oni nikada sami za sebe nece reci, pravi frajer nikada nece sam sebi to 'pripisati' ...eh sada, drugo pitanje i ono sto je tema posta je: Zasto zene vole, gore opisane, lose momke ?..opet realno :)...krenimo redom...odgovor na prvo pitanje (Zasto tako 'super' tip nema uspjeh kod zena).....Dobar decko nece fletovati, nece ostaviti cak ni sumnju da bi mogao prevariti djevojku...zena to zna iskoristiti..jer zasto cuvati nesto sto ne mozes izgubiti ?....zasto se boriti za tipa kojeg ne zeli bas mnogo drugih, ako ih uopce ima s obzirom da je svima dokazao da si jedina, nezamjenjiva..nema izazova, sve je sigurno i 'on se vrti oko malog prsta'...Dobiti dobrog decka je lako, dok je za loseg potrebno potruditi se...sve te osobine , koje su mozda i lijepe, cini dobre decke nezanimljivim djevojkama...one zele izazov, a i priroda je takva.. nekoga ko ce biti nepredvidiv, zastitnika, uzbudljivu osobu, za koga ce morati da se bore svaki dan , zele nekog koga vecina drugih zeli...sada odgovor na drugo pitanje, i ujedno zakljucak... ...'Losi' momci zrace posebnom energijom, karizmom, ima stav i zena u njemu vidi zastitnika...uzbudljivi su, zena nikad stvarno ne zna sta ce da urade sljedece..to se cesto cini kao mnogo privlacnija opcija od dosadivanja kuci sa deckom koji bi bolji bio kao 'platonski prijatelj'... 'Los' momak moze biti put ka svijetu koji zene vide samo sapunicama, koje itekako uticu na njihovu svijest (podsvijest) i u kojima pronalaze ono sto bi htjele biti- 'biti ce njihova sapunica'... svaki dan sa losim deckima je nov... zena nece moci da zna da li on dolazi ili odlazi....u jednom trenutku se predivno ponasa prema njoj, cini je svojom 'princezom', a u drugom trenutku nece imati vremena za nju...sponatan je i neda se omesti, ni sputati..ne moze se slagati ili izigrati, preiskusan je...ukratko, odgovor je: Zena zeli da vidi da li je dovoljno zenstvena da bi savladala taj izazov da navede loseg momka da se smiri?....sve to cini lose momke tako pozeljnim i oni su razlog zasto velika vecina djevojaka ne spava nocima, one koje ih imaju su srecne i uzbudne prije svega..one koje su ih imale tuguju i pricaju 'kako su svi isti', 'zasto nema finih momaka' (zapravo, nijedan nije kao 'on'), utapaju tugu u alkoholu ili baladama, same...pitaju se zasto nema dobrih decki , iako im se takvi nude i nude im ljubav i sve (decki iz prvog djela posta)....ali one 'podsvjesno' ne zele takvog , samo pricaju-dobri decki ce i dalje da ih tjese i budu frendovi... one zele da takav postane onaj kojeg su one 'odabrale', samo on da se 'promjeni' i postane samo njihov, ali to 'los' decko nikad nece postati....on im je samo zivot pretvorio u 'slatke muke', na njima je da to prevazidju, ako ikada uspiju..ostaje im ljubav, vjera, nada ;)...o tome kako 'pobjediti' u toj igri loseg decka, pisem u nekoj od narednih tema, koja ce biti samo za cure, za one dobre... one 'lose' vec znaju kako to izvesti.... :) :*... (p.s. toliko za ovaj put, vjerujem da se svi mozete pronaci u tekstu ...neki ce da izvuku mozda neke pouke, savjete, mozda nekom pomogne i sl....nisam odavno pisao , ali naprotiv, broj posjeta se povecava i na tome sam Vam zahvalan... hvala sto citate ove moje 'psiholosko-filozofsko-ljubavne igre' odnosa muskarca i zene, ljubavi , vjere , nade.. pisem iz svog ugla i svojih iskustava poznavanje zena, a sto se tice muskaraca - i sam sam takav :)....HVALA !)

Cudan je ovo medjuprostor...Nije mu dzabe ona lujka dala ime"ZEMLJA KRVI I MEDA"....Svako svoju muku kao orden nosi i njegova mu je najteza....Neka je komsiji crkla krava pa ne mora on nista jesti narednih deset dana...A ja i dalje zivim u ubjedjenju...Doduse sada u cvrstom..Da sam rodjen pod cudnom,nekom zvjezdom....Reklo bih se magicnom...Rijetko kada,Bogu hvala,tragicnom....Nadjem se u nekom, medjuprostoru opojasanom tragikom, i onda kada ne bih htio....Kada mi ne prija....Kada gorak nekatar tudjih smicalica, tek iz navike ispijam...Guraju me u jame koje se gle cuda pretvaraju u moje bazene za kupanje....O da, gorak je osjecaj trijumfa kada se kupate u tudjim suzama...A vama su ih brizljivo spremali...I plan kako da vas u jamu strpaju brziljivo kovali...I idem...Koketirajuci sa djavolom, tek iz navike, hrabro i polako....Citajuci sa usana neizgovorene rijeci....Pricajuci sa samocom....Ponekada kada me nema....Cesce kada me ima....Nabrajam i zbrajam....Nadjem se i kada treba i kada ne treba...O da mozda sam ja pogubljen....Koketiram sa drskoscu....Kampanjac sam po rodjenju....Ali nikada ..Nikada nisam izgubljen....I u pravu su...Ne prijaju meni vise njihove seljacke skole....Sve su te zmije na meni trenirale....Ne nisam se promjenio..Samo mi je luksuz, sada....pokazati moju njeznost i dobrotu...:)

pjesma koja me podsjeca na neka lijepa vremena i trenutke :)

I dalje su u modi lazi...Kod zena ona famozna...'Zaboravila sam ga'...Kod muskaraca ona zlata vrijedna...'Bas me briga za nju'...A sve kada saberes i oduzmes..Na greskama se slabo uci...Losa iskustva se ponavljaju iznova i iznova...Ljude cesto precijenimo, cesto...Oni emotivni, iskreni bi doktorat od svojih gresaka mogli napisati...Srce je stvarno kontejner...Svakakvo li djubre stane u njega....

Odavno nisam pisao nista, da sam bar...pa i ne bilo pametno...kao sto cu sada uraditi :)) Neko cudno vrijeme, ravnodusnosti, olaksanja...ono kada te nista ne dotice sto bi ti moglo nauditi..pa valjda i nemas sta za reci tada, nemas inspiraciju, pa nije ni cudo....u tuzi i u sreci covjek najvise moze dati...istina, za srecu je potrebno nesto vise, ali zadovoljan jesam, hvala Bogu...:)...Sve lose je iza mene, i sada to mogu reci bez dvojbe, neki prelijep osjecaj me ispunjava da naprosto zelim tu pozitivnu energiju podjeliti sa svim...ne zelim da cujem da je nekom lose ili da je tuzan, u suprotnom sam tu da preokrenem stvar, cudom i uspjevam u tome:).. ..Fax je pri kraju masallah, tek nekoliko ispita jos, al me ne brinu , dostojan sam tog izazova :)... Kada sam tek poceo pomislio sam da nikad necu stici do kraja, ono cini se to kao preveliki zalogaj, ali eto..nije sve kako se cini, ako nesto zelis zaista, tezis tome, mozes to....A ljubav ?...Bivsu ne pamtim kada sam vidio, koliko god mislio da je bilo dobro s njom, sada je mnogo bolje...to i jest razlog "pozitivnog mene".. Ljubav bi trebala izvlaciti najbolje iz osobe, ali s njom to nije islo, naprotiv...Uzalud pokusavati... Jednostavno nekad trebas sve samo 'pustiti', ne truditi se, ne biti uporan, upornost nije uvijek vrlina...Tako, jednostavno zaboravim sve, zaboravim da smo bili zajedno, da smo se smijali i voljeli....Ponekad, sjetim se nasih dugih setnji, mirisa njene kose...Sjetim se rastanka, sjetim se... Pa me zaboli negdje duboko u srcu i pitam se: "Da li je to ljubav ili samo sjecanje"?....Ali dobro proslost uvijek, ali uvijek, treba ostaviti u proslosti, i ne osvrtati se...Mozda ste pomislili nakon ovoga da sam odustao od ljubavi, ali neee , nikad, never, ever necu :)) ..Samo sada ne zurim se, pokusavam da sad budem sto sigurniji da je to ono pravo, i vrijedno truda...Nebi da se trosim uzalud , kao sto sam znao nekada....Trenutno postoji samo jedna djevojka koja je najblize mome srcu...cujemo se cesto, iako smo se nedavno upoznali, ima tu nesto sto me tjera da joj posvetim paznju i ona uspjeva izvuci ono najbolje iz mene, uljepsa mi dan sama pomisao na nju, ko zna mozda nam se putevi spoje, javim vam...:)) Ima tu i par ljudi koji su bas dragih, prijatelji, iskreni ljudi, iskrenost cijenim vise od svega, nista kao iskrenost, ne moras da me volis ali reci mi to, da ne racuam na tebe kad budem "na rubu"....a za iskrene prijatelje i ljubav, krvi bi za njih dao, zivot , sve, bez sekunde oklijevanja ...eto, lijepo neko vrijeme...:) Toliko ovaj put, dragi moji, hvala vam ;) budite dobro, smijte se, nedajte da vas zivot lomi... ;) "Hey...!.. Don't ever let somebody tell you... You can't do something.. Not even me!.. All right?...You got a dream... You gotta protect it... People can't do somethin' themselves, they wanna tell you you can't do it... If you want somethin', go get it. Period. "

Nekad pogled kaze sve, reci su tad suvisne, dobro znam kad gubim te.....Ipak nisam bio ja ono sto si zelela , samo stara navika....Bila si moj inat drugima, puno srece slepa ulica...zbog tebe, trazio sam put do tebe al uzalud, sad pred svima kunem se.... Da si moje poslednje , neka pukne srce bez tebe ,samo idi nek si s njim , nek ste srecni oboje.......(:

"Subotnje veče. Jedan od mnogobrojnih niških klubova. Tip, u ranim dvadesetiim, lepih manira, solidnog izgleda, trezan, prilazi privlačnoj plavuši sličnih godina, inače budućoj doktorki, akademskoj građanki. Ne zna da ona ima dečka, izašla je sa drugaricama. Bez jeftinih pick-up rečenica, bez onog “je l’ te bolelo kad si pala s neba anđele”, i”‘imam avione kamione”, stara škola pristup… - Ćao, ja sam Aca. Je l’ često izlaziš ovde? Ja sam tu sa nekim ortacima, vidim i ti imaš drugarice, pa ako bismo mogli da se pridruž… - (Usplahireno) Beži, beži, beži! - Pa postoji mnogo elegantniji način da se to kaž… - Beži!!!! .....Ja svedok. Ništa nije iskarikirano. Uf. Izvinite, jako pretenciozno od mene. I pre nego što sam napisao članak razmišljao sam o komentarima na isti – i došao do tri moguća komentara napisana od strane internet zavisnika: Komentar 1 – Ne prilazite jer ste pičke! Mi ŽENE SMO LAVICE! Ej bre ja krvarim jednom mesečno, 9 meseci nosam život u sebi, meni treba jak muškarac, ribe jedne, mi smo konkretnije, ojohojohoj, Klara Cetkin. Komentar 2 – Ehehe, istripovao si se batice, ja evo prilazim stalno i procenat uspešnosti mi je solidan. Veruj u sebe, biće do jaja (Gasi Tarzaniju, pali WOW i gleda na torentu kol’ko mu se posto skinula nova pornjava od Lise En) Komentar 3 – Ma brate to sve kurve, to bre sve očekuje Bosiljčića koji vozi Bugati Vejron, ma nema, država treba d’uradi nešto… Naravno da je riba trebalo mom ortaku da kaže da ima dečka, da nije zainteresovana, da mu čak i dozvoli bezazleni flert, ‘de su mladi tu je šala varijanta, a ne da odreaguje kao da joj je tarantula na mindži. Kako je došlo do situacije da po klubovima imate grupice od deset likova koji gledaju u pod i ljušte ambalažu Beksa, dok napirlitane ribice gledaju u plafon i ljušte ganglije ovim momcima svojim kuliranjem. Istina se krije negde između ona tri ekstremna komentara. U našim okvirima je do 1990. postojala institucija zvana korzo, da preskočim jugonostalgisanje, ćale, kapiram da ti je bilo do jaja. Tad si morao da budeš duhovit, da imaš spiku da bi smuvao ribu. Pare je im’o svako. Došle su devedesete, mala bara puno krokodila, i neke nove vrednosti. Cure su, podsvesno, više cenile lerdija sa brdom para nego dekintiranog pravnika. Ne osuđujem, subliminalno svaka traži hranitelja svoje buduće dece. Došle su dvehiljadite, rečima moje apokaliptične babe, zadnje vreme došlo. Nije bajno kao osamdesetih, ali ne lažimo se, ne čekamo u redu za jogurt. Elem, bicuri povećale prohteve. Sad mora i da recituješ “Barbaru” i da si mačo i da čitaš Tarzaniju i da voziš Audi TT i imaš vilu u Bečićima. I naravno ona floskula: ”Meni treba jak muškarac, koji će da me razume”. Ne treba reći da se nismo snašli. Ne želim da stanem ni na čiju stranu. U početku, nismo prilazili curama, poučeni prethodnim katastrofalnim iskustvima, zbog straha od odbijanja. Netarzanski, naša krivica. Što kaže AC/DC, stiff upper lip i cepaš dalje, ne jebe lep nego uporan. Statistika je na tvojoj strani. Ali posle pokušaja i pokušaja, tona potrošenog Hugovog One Milliona, doterivanja za grad, šmekanja u diskoteci, upinjanja iz petnih žila, hiljada izgovorenih rečenica suprotnom polu, dranja na uvo ribi jer je buka, dobijemo jedno “Beži” ili nešto ovog tipa… -Sjajno izgledaš većeras… -Mhmnj. -Odakle si? -Mnjhmnj. -Da li bismo mogli da razmenimo brojeve telefona? -NIKAKO! -A sad ne mumlaš, majke ti ga spalim! .......Tako je zbog straha od neuspeha, neprilaženje curama postalo difolt stanje. Znam lika koji nije prišao od 2009. i do jaja mu je. Izađe, napije se u stilu Josifa Tatića i ode PES da drnda. Neprilaženje je postalo obrazac ponašanja i na svakoga ko ga prekrši se gleda ko na čudaka…Prišo si ribi? Ma koji će ti to bratac, jesi lud? Je l’ se drogiraš ti? Reći ću tvojima! Reći će cinici i ribe sa nenormalnim prohtevima, kakav ti je to prilaz, “sjajno izgledaš”, to je lejm, budi originalniji! Oj bre srećo! Pokušavali smo mi i originalno i tragikomično i jadno poput rečenica iz “Lajanja na zvezde” i duhovito – ali vi ste opet odlučile da volite klasičan pristup, bez jeftinog humora. Ali i to vam ne valja. Ej, zaboravih, tu su i te društvene mreže, Youbook i to, to je pa tek papazjanija i tema neke druge priče… Sedim sad, kao nekad kad sam kao gimnazijalac, smišljao zaključak na temu “Došla je jesen”‘. Pa došla, kurac, šta sad? Zaključak na ovo je zamumuljeniji, u nedostatku bolje reči. Mogu sad da vam kažem nešto u čerčilovskom stilu: “Braćo, teško je, ali mi se ne smemo predati, borićemo se na plažama, borićemo se u diskotekama, borićemo se u čitaonama i amfiteatrima. Mi se nikad nećemo predati.” Ali, ne verujem u to. Lagao bih vas. A da vas skroz ubedačim ne mogu, previše sam veliki optimista i romantik, mora da ima NORMALNIH. Ej, da… NORMALNA CURA, mit koji smo mi napravili kao antitežu njihovom JAKOM MUŠKARCU. Ma prsli smo… Ribe, sarađujte, jebem ga! Momci… ma zajebi ovo sranje, pali PES." .....Hm, jako zanimljivo.....musko-zenski odnosi , 'umijece' komunikacije...sta vi mislite o tome...stanju svijesti....volio bi cuti misljenja oba spola...pitanje za muske: Kako prolazite s "upadima" kod cura, iskreno (iskustva) ???...a kako vi CURE gledate na momke koji vam prilaze, kako se ponasate, sta ocekujete, zelite, zakljucujete (nebitno jeste u vezi ili ne) ??? lijep pozdrav svima, do tipkanja budite dobro :)

Nemam vise cime da te osvojim. Niti porazim. Glupo je kad izgubis sve bitke i rat, a ni ne znas s kim si se zapravo borio? ...S gluposcu, oholoscu, nemarom, ljubomorom?..Odricanjem i odbijanjem?..S nekim sam se borio i izgubio bitke... Bojim se i rata... Rat bez vojnika i oruzja... Samo glupo srce. Koje veruje i preteruje.... Pumpa se na svaki drugi dan.... Kad poplavi... Tvrdoglavo srce....

Poslao sam joj kisu. Nemojte se ljutiti vi koji ste joj blizu pa ste pokisli. Ona stvarno voli kisu. A ja volim kad je sretna...:)

Kada ti se učini da gubiš kontrolu nad svojim životom, kad 24 sata na dan nije dosta, seti se tegle od kiselih krastavaca.... i kafe.... "Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez reči je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste. Sledeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna peska. Kada ga je sipao u teglu, pesak je naravno ispunio preostale šupljine. Pitao je još jednom da li je tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste. Onda je profesor ispod stola izvadio dve šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pesak. Studenti su se nasmejali. "Sada!", rekao je profesor, dok je smeh zamirao, "Hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, vaša deca, vaše zdravlje, vaša vera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća, auto... Pesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu peskom, nema mesta za kamenčiće i loptice. Isto važi i u životu. Ako potrošite sve svoje vreme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa decom. Izvedite voljenu osobu na večeru. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18. Uvek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pesak!" Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa. Profesor se nasmejao. "Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira na to koliko mislite da vam je život pun, uvek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem!""

Univerzitetski profesor je izazvao svoje studente sledecim pitanjem: "Je li Bog stvorio sve sto postoji?" Studenti hrabro povikase u glas, "Da, jeste!" "Bog je stvorio sve?" profesor je ponovo zapitao. "Da, profesore," odgovorise studenti. Profesor nastavi, "Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio i zlo, dok ono postoji. I prema principu da nasa dela govore o tome ko smo mi, sledi da je Bog zlo!" Studenti zanemise pred takvim odgovorom. Profesor je bio prilicno zadovoljan sobom jer je jos jednom dokazao studentima da je vera u Boga samo mit. Jedan student je podigao ruku i zapitao profesora:”Mogu li vam postaviti jedno pitanje profesore?" "Naravno," odgovori profesor. Student ustade i zapita: "Profesore, da li hladnoca postoji?" "Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikada nije bilo hladno?" Studenti su se zasmejali na cudno kolegino pitanje. Mladi student nastavi, "U stvari, gospodine, hladnoca ne postoji. Prema zakonima fizike, ono sto mi smatramo hladnocom, u realnosti je odsustvo toplote. Svako telo ili objekt je podlozan izucavanju kada poseduje ili zraci energiju. Apsolutna nula (-273 C) je totalno odsustvo toplote. Svaka materija postaje inertna i nesposobna za reakciju na toj temperaturi. Hladnoca ne postoji. Mi smo stvorili taj pojam da opisemo kako se osecamo kada nemamo toplote." Student nastavi dalje."Profesore, da li tama postoji?" Profesor odgovori, "Naravno da postoji." "Jos jednom ste u krivu profesore. Ni tama ne postoji takodje. Tama je u stvarnosti odsustvo svetla. Mozemo izucavati svetlo ali ne i tamu. U stvari, mozemo koristiti Njutnovu prizmu da razlomimo svetlo u vise boja i izucavamo razlicite svetlosne duzine svake boje posebno. Ne mozete meriti tamu. Jedan zraka svetla moze doci u tamu i osvetliti je. Kako znate koliko je neki prostor taman? Mozete meriti samo kolicinu prisutne svetlosti, zar ne? Tama je pojam koji ljudi koriste da opisu sta se dogadja kada nema prisustva svetla." Konacno, mladic upita profesora, "Gospodine, da li zlo postoji?" Sada nesiguran, profesor odgovori, "Naravno, kao sto sam to vec rekao. Vidimo to svaki dan. Svakodnevno mozete videti ljudsku necovecnost prema drugim ljudima. Mnostvo je primera kriminala i nasilja svuda po svetu. Ove manifestacije nisu nista drugo nego zlo." Na ovo je student odgovorio, "Zlo ne postoji gospodine profesore, ili bar ne postoji samo po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. To je isto kao tama i hladnoca - rec koju je covek stvorio da opise odsustvo Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao verovanje ili ljubav, koji postoje isto kao svetlo ili toplota. Zlo je rezultat onoga sto se dogadja kada covek ne poseduje Boziju ljubav u sebi. To je isto kao hladnoca koja dolazi kada nema toplote ili tama koja dolazi kada nema svetlosti." Profesor je seo i nije nista rekao. Ime mladog studenta bilo je - Albert Ajnstajn. (preuzeto s neta)

A mozes i zavoljeti neciju Dusu a da toga i ne vidis ... ne dodirnes ... i znas sta se desava kada se ugledaju takvih dvoje ? Iskustva su pokazala da se snazno grle dugo ..jako dugo ..pa tek onda sve ostalo ....U ljudskom zivotu, ljubav je najblizi fenomen meditaciji.... Momenat kada se zaljubis u nekoga, sta se ustvari dogada?... Sta se desi izmedu dvoje koji su se zaljubili? Oni odbace svoj ego - barem jedno prema drugom.... Odbace licemerstvo i maske...Zele biti zajedno, jedna Dusa unutar dva tela.... To je teznja ljubavi.....;) ----Laku noc...Lijepi snovi.... Nesto lijepo sanjajte...;)

Veza ne moze zavrsiti, a da kraj bude lijep (za onu stranu koja voli naravno, vecina veza se zavrsi jer jedna strana najednom prestane da "voli", cuj to ?.. jadna je takva ljubav)... Prava ljubav ne zavrsava, nema kraj, bar u mojim idealima ljubavi i onome sto zelim za sebe i cemu tezim...Iako sam cesto ovako depresivan, ali ono vise to ima veze s mojim egom, kad se osjecam izdano i razocarano, kad vidim da se ljudi spustaju na nivo lazi, tak-tak razocaram se nerijetko u ljude vise nego u to sto nisam vise s osobom koja me ne voli, s kojom sam raskinuo ili tak, to mi i nije ni potrebno...Zaista, ono niko nikog ne prisliljava ni na sto, mozes otici kada god zelis, samo budi iskrena ...Potrebno mi je, i "moras", da budes covjek, iskren, fer ...Al' ljudi, nisko su pali, dusu prodali, jadno je to, nesretnici....Citam vase blogove i vidim pisete o iskrenosti, nekim pravim stvarima, nekim pravim vrijednostima...i eto koliko puta vam se desilo da vas neko gleda u oci i laze ??...Ma nije meni losa istina i ne bojim je se cuti, naprotiv, volim je cuti - i onu najtezu...samo me nemoj lagati, nemoj da shvatim da ti nisi osoba kakvom sam te zamisljao - kao iskrenu, vrijednu truda, upornosti, postovanja...Kada cujem laz i istinu, istina uvijek bude bolja, ma koliko teska bila, i to manje boli i brze prodje...Ali zasto je izgovorena laz ?.. To je ono sto me porazi, zasto je to nekome trebalo??..Iako istina tezi povrsini, nemoguce je sakriti...Vece je razocarenje u osobu koju si volio, od bilo kakve pa i najteze istine koja bi se mogla cuti....Istinu je "najlakse" reci, ma kakva ona bila uvijek je siguran i jedini pravi put...Laz je kao "zahtjevan trik na viskom trapezu" , jedna mala greska i improvizacija propada...Jedna laz zahtjeva drugu, druga trecu i tako u nedogled, sve "do istine" koja uvijek tezi i izadje na povrsnu..zasto lagati i samo vise nekoga provrijediti , ako je to vec neminovno-povrijedi ga sto manje mozes, budi covjek...Laz - previse je to impovizacije da bi se pobjedila samo JEDNA istina, lako je kada shvatite.....posljedice su kobne...;)...Ne shvatam zasto ljudi lazu, da li iz straha ili sto su jednostavno losi, zli, pokvareni, budale, ili sto nisu "naucili"...laz je nepotrebna, prije ili kasnije se to shvati.....;) Propale veze su samo bile neuspijesne, ali to nije ljubav.... Iako svi imamo emocije, neko vise, neko manje...treba znati sta zelis i traziti bas to, ni manje ni vise od toga...Iskreno, kada cujem neke, uglavnom prijateljice, (muski su zatvoreniji, a i "tradicija" im nalaze da budu "jaki","kriju" osjecaje, budu neoborivi, bez obzira na sve) i ono slusam te frendice kakve osobe kao one "vole", ono prvo sto ih pitam "zasto ga volis?", wtf. - ono laze te, prevario te,povrijedio te, cak te maltretira, neki su se i pozenili ?..Kontam sta mi pricas , jesi dobro ??...Licno, bude mi tesko kao i svakom nakon raskida s nekim do koga mi je stalo i nekad zapadnem u slicnu situaciju...Ali brzo "iskljucim srce , ukljucim razum" izvucem se, shvatim da to nije ono sto trazim ,i da to nije ljubav, jer ne treba mi neko ko odustaje ili ko me ne voli, slaze, prevari, bez obzira sto mi je stalo i sto volim, to nije ljubav (ljubav mora biti uzajamna, sve drugo je jednostrano)...Cesto je to nasa "sebicnost", ego, sujeta...osjecaj izdaje i lazi ..ili sta vec...pa cesto zelimo da budemo s nekim za koga znamo da nas ne voli ili znamo da nam jednostavno nije "dobro" s tom osobom , da nam "ne ide" (ceste svadje, rasprave, grube rijeci, nerazumjevanje, neisrenost,prevare), ili ko u krajnjoj liniji ne zeli da bude s nama, sta ce nam takva osoba, cak i da je mozemo "prisilit, izabrati" na to?...Nekada se treba zapitati "Zasto nekoga volis?", posebno nakon propale veze, jer sve se desava i ima svoje razumne razloge...Jel te ta osoba usrecuje, nasmijava, podrzava, pokazuje ti da te voli i da mu je stalo svakim danom vise ??- ako je tako, i dokle je tako, mozes biti sretna osoba i to cijeni, cuvaj, uzvrati..Ali mnogi nebi mogli nabrojati niti jednu stvar zasto nekoga vole, posebno ovi iz gore spomenutih propalih veza ...Cesto idealiziramo partnera, to je jasno, i pravimo ga mnogo boljim nego sto jeste, zamislimo ga kao tog "princa" ili "princezu", ili se trudimo napraviti ga onakvim kako bi mi zeljeli da bude...Uporno forsiramo neku osobu koja jednostavno "nema to u sebi"...Pokusavamo da ga "natjeramo" da bude onakav kakvim ga zelimo, i da nas voli onako kako mi njega volimo...Ma dajte, to ne prolazi, ljudi se ne mjenjaju-samo neki uce prije , neki kasnije... Ljubav zna da zaslijepi i ne zelis da vidis da te neko povrijedjuje, da mu nije stalo, da te ne voli bi mogli skontati da im ne ide , da te ta osoba najcesce rastuzi, rasplace povrijedi , laze, da je to neko "iz drugog filma", zasto voljeti takvu osobu, a mnogi kao ne mogu da prebole bas takve ??..Cesto osoba koju "volimo" ne postoji nigdje drugo, osim u nasoj glavi, masti..;) Eto, to nam cesto neda da nekoga prebolimo...i zaboravimo...Licno daleko od toga da zalim za necim, ili da patim za nekom iz proslosti, ili da se istresam ovdje, dalekooo od toga..Nema nikog ko to ZASLUZUJE , i ko je vrijedan cekanja ili patnje, tuge (samo oni koji su "otisli" a nisu to htjeli, njih treba pamtiti i zaliti)...Ali pisem ovo , mozda nekom pomogne, posebno onim mladima koji tek ulaze u veze i ljubav i ne znaju sta ih ceka (budite spremini ;))......Zivot ide dalje, zivot nije jednosmjerna ulica....Ne cekajte na druge, na one koji kasne...Oni , nikad nece stici..Ne cekajte, ne budite stanica na koju se mogu vratiti kada pozele..Previse je ljudi tamo vani da bi bilo ko bio toliko vrijedan i poseban da se ceka , da se "uzalud" voli...Ljubav je tu oko vas, samo potrazite i vidjet' cete da ima mnogo osoba koje bi vas rado voljele, i koje i vi mozete zavoljeti, samo "proslost ostaviti u proslosti" gdje i pripada..Niko nije tako poseban kao sto mi nekad mislimo... Mnogo je razloga za srecu, da bi se trosilo vrijeme na proslost...Sve sto je iza mene je lijepa i losa proslost, ucim iz toga...Povrijedile su me osobe koje sam volio, ali ja necu povrijediti osobe koje vole mene-to nije ljudsi, ne iskoristavajte tudju ljubav i to sto mu je stalo do vas za neke zle namjere, to nije dobro...Iako mnogi to cesto rade pogresno, "naplacuju pogresnima" dugove koje im duguju oni koji su ih povrijedili, nemojte ;)..Razum mi ne dozvoljava da volim one koji to ne zasluzuju, srce je cudna stvar, srce je ono idealno i njezno u nama, "dusa" koja cesto ne moze racionalno vidjeti i odluciti , ali razum je jednako bitan, posebno nakon "kraja ljubavi".... Samo se zapitajte "zasto nekoga volite"?...I znat' cete...;) do tipkanja, budite pametni :*

Nakon dugo presucivanja onoga sto smo morali reci jedno drugome, rekli smo.... Mozda bi rekli i ranije, ali smo se bojali prekinuti ono sto nas je unistavalo, ono lose sto nas je vezalo jedno za drugo....I znam, kleli smo se u ljubav, ne znam od kud nama pravo da spominjemo ljubav, kada smo samo bili zaljubljeni u ideju o ljubavi, a sve smo radili protiv ljubavi izmedju nas.... Jos uvijek si bila lijepa, kisa je lila, onako kao kad smo se prvi put vidjeli, kad se desila ona iskra izmedju nas, kada smo ocima pricali k'o rijecima.... Ali svakoj ljubavi dodje kraj, steta sto se samo jednom u zivotu takva ljubav dogodi....dio mene, dio moje duse, dio mog zivota odlazi s tobom.... Samo ti znala si sve moje tajne, i znala si to da : bila si posebna... Zadrzi suze sve, i ja cu svoje....suze mi nista ne znace, znam da su lazne....dovoljno si laznih suza isplakala, sad sasvim svejedno je sve sto ti kazem, moje rijeci vise nista ne znace, niti ih ti razumijes, ti neces shvatit...nema vise niceg' sto smo htjeli.... Zasto bas ja? Zasto bas mi?.... Koliko puta uradimo bas ono za sto smo uvijek govorili ; “Nikad to necu uraditi” ?.... Koliko puta pricamo jedno a radimo sasvim drugo, koliko puta smo negdje bili a da to nismo htjeli, razgovarali sa nekim preko volje a pravili se da uzivamo u razgovoru?.... Koliko smo puta povrijedili nekoga (slucajno ili namjerno) , a koliko puta nekome popravili raspolozenje?.... Da li je nasa buducnost samo u nasim pogresnim koracima? –pitam se!?.... Mozda je problem sto ljudi jednako preuvelicavaju i srecu i nesrecu: nikad nismo ni tako sretni ni tako nesretni kako se to govori..... O sreci razmisljam kao o potpunoj bezbriznosti, kad proslost nije vazna i kada se buducnost cini pouzdano ruzicasta, kada nam u cipelama nema ni najmanjeg zrnca pijeska.... To je nesto nedostizno, utopijsko, i upravo bas to srecu u nasim mastanjima cini toliko lijepom..... Ovaj put od nas ne trazim previse, jos uvijek nismo dali od sebe najbolje, jos mogu cekati, jos vjerujem u tebe, jos nije prekasno da nam' krene .... Budi tu gdje i sad, budi sve to sto jesi, ne boj se tisine, ljubav se nekim cudom bez rijeci desi .... .....Da nastavimo gdje smo stali....Vidim te u svemu jos uvijek, sve lijepo sto vidim lici mi na tebe, sve misli tebi putuju, sve moje price samo o tebi pricaju, ti si u svim mojim recenicama.... Divan je onaj osjecaj kada oci zatvorim i tebe vidim, tvoje lijepo bijelo lice, krasan osmijeh, ali i tuzne oci.....Sad smo tu vrijeme i samo ja, da rijesimo sve......i za kraj, oprostaj od starih emocija ...."budi mi ponosna na nas" ;)

Ej kako ste mi dragi citatelji... da prostite, nisam pisao par dana.. nemam vremena (uh kako mrzim glupe izgovore :D):).. Ali nikad nije kasno, jedna zanimljiva tema nabrzaka, o cemu se radi ovaj put?...Post posvecen danasnjoj omladini, djevojcicama, djevojkama, "sponzorusama", djecacima, "sponzorima", momcima - "frajerima" i sl....Vjerujem mnogi ce se pronaci u ovome, mozda nekom i pomogne...;) Eto ako mi vjerujete, koliko god se trudio ignorirati, ne mogu a da ne primjetim ponasanje mladih "djevojaka" (djevojaka pod navodnike), uglavnom su to djevojcice od nekih 14-18 godina (poznate s face-a kao "sexy seke", "zavodnice" i sl... btw WTF ?)...Kad vec spomenu taj "bezazleni" face ("tek neka" drustvena, virtuelna mreza, koja je usput postala ozbiljan dio zivota, ili "cijeli" zivot za mnoge - o tome u nekom drugom postu ;))...E na tom "nebitnom", cudesnom face-u ne mozete a da ne zapazite bezbroj tih maloljetnica u oskudnim "odjevnim kombinacijama" - inace "dres-kod" karakteristican za "nocne dame" Amsterdama, Madrida, Las Vegasa itd (od 30 eura pa na vise) ....Naravno, podrazumjeva se da vecina takvih djevojcica izgleda dobro, prema danasnjim "idealima" ljepote (da lijepi ljudi lakse dolaze do svojih ciljeva vec je i znanstveno dokazano, toga su one ocito svjesne)..Istina, ni one starije (18+) ne zaostaju mnogo u nedostatku ikakvog smisla za modu i dobar "zdrav" ukus (u vecini slucajeva), tako da ove mladje imaju "perverzan droljasti primjer" za slijediti..Al valjda je biti u centru paznje ( ma kakva ona bila) bitnije od svega...Naravno, tu su i vruci statusi koji bi bili previse i za "iskusne" starije dame, ako ne takvi onda su to oni koji ismijavaju skolu, obrazovanje i sl. - valjda je danas ponos "neznati", ono ti si cool onda.. Al dobro to je "samo" face ?(..eh da je samo to)...Ali ne, cesto kada vidim te "djevojke" navecer u gradovima i diskotekama pomislim otprilike ovako : "Jel imaju ogledalo kuci ?..ili "Jel imaju roditelje bar" ?...Nikakvo cudo, curetak, u lijevoj ruci pivo, u desnoj cigareta, i udri ...Vrlo brzo se tu pojavi par momaka koji koriste situaciju (u obzir dolaze samo oni "dubljeg dzepa", "tatini sinovi", frajeri i sl..cesto i starci od takvih djevojaka stoje dobro u relaciji sa novcima ), pa nastaje prava zabava....Da napomenem, u kompletnu odjevnu kombinaciju utroseno jedva pola kvadrata materijala...Da ne pomislite da sam neka konzervativna osoba, naprotiv daleko od toga, ali se trudim gledati na sve iz odmjerenog razumnog ugla ..Ok je ako je djevojka zavodljiva, misticna, obucena sa ukusom - takva zena treba da bude, barem u mojoj glavi..Ali pod takvom ne mogu smatrati onu koja je obucena kao prostitutka - vulgarno i perverzno, "poziva na sex", iako vecina tih djevojcica nije psihicki spremna na odnos, ali eto to je poruka ali niko to ne shvata ozbiljno, a posljedice toga su vec poznate...Mnogi roditelji tu ne vide neki "problem"..I ono ako se obuce oskudno, popije koju vise..Ma nebitno, samo neka bude "pametna" (da bas, sigurno ce joj momak tako odjevenoj, jos pripitoj, prici s namjerom da pricaju o atomskoj fizici, kako da ne:)).....No da ne duljim, mogao bi nabrajati do sutra, mislim da razumijete sta zelim reci ovim postom...Ono pitanja koja mi se motaju po glavi..Gdje su nestala djeca ?..Gdje roditelji, gdje kucni odgoj, gdje moral i prave vrijednosti?..Cemu ucite svoju djecu, ako ih uopce cemu ucite (jel koliko imas novaca - toliko vrijedis i toliko te volim)?....Gdje je nestao istancan ukus i stil, ili su svi posatli uniformisana vojska turbo folka (inace 'muzicki pravac' kojem je glavna tema sex, novac, droga, alkohol, prevare itd) ?..Eto pricajte mi o tome, mozete koristiti i onaj primitivni glupi izgovor "Jednom se zivi" kao opravdanje ako se prepoznate :D....I za kraj savjet onima koji su se pronasli: "Bice vremena da budes riba, sad budi djete kao sto i jesi.".... eto, toliko, do tipkanja, citajte - hvala vam ... sretno :)

''Covek treba da se odrekne svega sto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razocarenje neizbezni...moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo...moramo unistiti svoju ljubav, da je ne uniste drugi...moramo se odreci svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja.... Misao je surovo beznadna...ne mozemo unistiti sve sto volimo, uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi.... '';)

nisam pisao par dana, uglavnom nista zanimljivo se ne desava okolo pa tako da i nemam 'inspiraciju' ...'ravnodusni' dani neki, ali uskoro pisem nesto o necemu, inace trebalo bi vas zanimati ;) ovaj put cu preporuciti izuzetan film, koji je na mene ostavio najveci utisak od svih koje sam pogledao do sada, pa ko zeli neka pogleda ;).... 'Seven Pounds', ljubav, vjera, grijeh, dobro, lose, sreca , tuga....lijep pozdrav za sve vas koji me trpite :)

Danas eto dragi moji,u pokusaju da dobijem prijateljicu na mob. javi mi se njen momak i kaze : ''Ona ne koristi vise ovaj broj, sada je on kod mene''...pa sad trazi njegov broj, objasnjavaj ko si, sta si, nekako dobijem 'njegov' tj.njen broj na kraju, poslije godine rasprave i objasnjavanja..kontam wtf,koji mu je ?..vjerovatno je i s njom imao maratonsku raspravu u vezi tog poziva, bez potrebe (licno mi je pricala koliko mnogo joj znaci, i koliko joj je stalo do njega) Usput, sta mislite o tome, jel vam se desilo nesto slicno nekada, koliko ste vi ljubomorni ?...no nebi bio ja-JA, kada me to nebi navelo na razmisljanje, i rezultat toga - ovaj post..... Podrazumjevam da je svako ko je u vezi s nekim koga voli, ljubomoran , barem malo (znam i po sebi).....U malim kolicinama je zdrava, ali ljubomora cesto moze pretvoriti vezu u pakao u kojem obje strane pate, bez razloga...Ljubomora u malim kolicinama je cak i pozeljna, uvijek vas iznova podsjeti koliko znacite partneru, i da vas smatra samo 'svojim', i ne zeli nikakvu 'konkurenciju'..i stvarno, bez te male doze ljubomore nekako 'to nije to'...Licno, simpaticno mi je kada me djevojka pita za neku curu koju sam pozdravio i sl...I ono uvijek joj rado objasnim da mi je to prijateljica, skolska, kolegica , zavisi..Ili kada kao 'primjeti' da me neka djevojka gleda pa mi to kaze i sl...Ali to probudi neki lijep osjecaj u meni , i onaj njen sjaj u ocima i nekada trunka 'ljutnje' podsjeti me na njenu ljubav, bljutavo simpa :) ...Slicno se zna desiti i obratno, ali ako nekog volis, i vjerujes mu , dovoljno je da ti jednom nesto objasni i tu je kraj price nema rasprava ('komunikacija u vezi', pisat cu i o tome...ljepse je sve sto vas 'muci' izbaciti iz sebe, razgovarati, i vidjeti da vjerovatno to nije nista strasno...nego sve drzati u sebi, 'pucati iznutra' i muciti sebe ;))...Da nastavim, sve to je dobro i drago, dok ljubomora ne postane predmet rasprave i svadja.....Uzrok pretjerane ljubomore moze biti mnogo toga...prosle veze i losa iskustva zbog kojih ne mozemo nikom da vjerujemo, mislimo ako nam je jedan partner nesto lose napravio da ce tako i drugi, glupa fraza 'svi/sve su isti'...Takoder, uzrok moze biti nesigurnost, nedostatak samopouzdanja (mislite da ima mnogo boljih od vas , da ce vas zamjeniti, da niste posebni za njega/nju - nesvjesno se stavljate u podredjen polozaj), ne vjerujete partneru zbog njegove/njene proslosti itd.... Pretjerana ljubomora moze i najjacu vezu razoriti , i bez obzira koliko se partner trudio da vam pokaze koliko mu znacite vi cete traziti neke sitnice, gluposti da mu 'nabijate na nos', i ljubomora vas moze bukvalno 'zaslijepit'...Ako krenete tim putem, raskid je izvjestan...Pretjerano ljubomorne osobe pocinju da se ponasaju posesivno, svaka sitnica im smeta, vasi prijatelji im 'smetaju', 'ne dopustaju' vam da izlazite sami...Kod 'mladjih' parova to ide cak do toga da se uzimaju mobiteli, citaju poruke , 'provjerava i kontrolise' sve, mjenjaju se kartice (kao ovaj levat gore) kako bi se kao dokazalo 'nesto' , daju sifre face-a, statusi se gledaju, lajkovi, komentari i sta sve ne :D...(Bolesno, net i ostala techno sranja samo su zakomplikovala zivot :))...To je tek pocetak i mnogo ozbiljniji problemi nastaju ( osim ako nista oboje potpuno isti tip posesivno-opsesivne osobe pa vam je to 'normalno', onda ovaj post nece doprijeti do vas)...Dalje, tada partnera pocinjete da gusite, osobni osjecaj slobode mu postaje ''kamen oko vrata'', a da toga nista ni svjesni, i to je ono sto je najgore..i do kada ce vas trpiti, i kada ce 'puknuti', pitanje je vremena..Iako vas zaista voli vi cete to iskoristiti 'protiv' sebe ako krenete ovim putem..Jer svadje zbog gluposti su konstantne i nalazite problem 'tamo gdje ga nema' stalno....Za mene su to oblici kranjeg nepovjerenja, pa cak i 'vrijedjanje' i nepostovanje mene kao osobe...Gdje je tu povjerenje, osjecaj slobode, medjusobno uvazavanje i postivanje, gdje je tu ljubav..?....Ako se pronadjete u ovom 'posesivno-patoloskom' djelu posta, vrijeme je da razmislite i spasite vezu na vrijeme ako je moguce, i izgradite je na pravim vrijednostima (povjerenje, ljubav, postovanje, uvazavanje, sreca,razumjevanje itd)...No da ne duljim...Kad se zaljubimo, skloni smo partnera 'zagusiti' paznjom i potrebom da svaku sekundu provedemo zajedno, provjeravamo gdje je, s kim je, sta radi.... Ako ste pritom malo nesigurnija osoba, osjecate potrebu za stalnim analiziranjem i dokazivanjem koliko se volite...Opustite se !...Dajte partneru da dise!... Izbjegavaj mucne razgovore i ispitivanja o tome 'kako stojite'..Ljubomora treba da bude nesto slatko i lijepo, kao na pocetku posta...ljubomora je zdrav osjecaj koji hrani ljubav, treba djelovati kao svojevrsni 'afrodizijak'...i za kraj: ''Drzi ljubav kao pticu: sto njeznije i lakse! Bude li se osjecala slobodnom, ostat ce ti rado u ruci''..;)) p.s. pretjerana ljubomora moze biti i 'razumno opravdana', ali to je vec druga prica, za drugi post :)) do tipkanja, budite sretni ;))

Danas necu pisati neki posebnu pricu, nemam ni volje ni inspiracije, znate, prilicno los osjecaj, kada pomislite da ste sami na svijetu (mozda i jesmo ? )..Jedan od onih dana kada vidite svijetlo, ali ste jos uvijek u tunelu i daleko od njega... Mogao bi se opisati ovako : ''Sada sam sa kojom borom vise, rukama ispucalim od samoce. Ali u dusi sam ostao ono isto dijete koje si voljela, onaj isti sanjar i romanticar. Necu dozvoliti da me slome, ubiju... Borit cu se za nas, za sve ono sto je sveto u nama. I znam, ni jedan udarac vise ne moze boljeti, moze me samo ojacati. Padao sam i prije, otresao prasinu sa sebe i opet ustajao, trcao dalje. Uvijek sam imao svoj cilj, svoje snove. Vratit cu se, i nastavit cemo tamo gdje smo se spotakli. I sve ce biti isto kao prije. ''...uzivajte u danasnjem danu ;)

Evo me opet, stalno kod mene nekih dogodovstina, ne znam koliko vas cita, ali bitno da to ostavim negde zapisano, 'misli su teret'...Cini mi se da mi je sreca okrenula ledja ovaj u put...Ili je vec odavno, samo sto je to sada postalo jasno...U zadnje vrijeme ne ide mi bas najbolje...Bilo je sve dobro do nedavno-ili se cinilo da je tako, onda su dosle stalne svadje u vezi , problemi..Sve je bilo 'savrseno' i najednom nista ne valja, kao da sam bio u vezi s nekom drugom osobom, kako rekoh u jedno postu prije ''kakva je to ljubav, danas me volis sutra ne , ha'' ?....Iako smo imali blago receno 'burnu' proslost pa to je pravilo sve te probleme, kako se kaze sto ne uspije iz prvog pokusaja nece nikad...Izgleda da je tako, ovo je bio nas drugi pokusaj...Kao slag na kraju raskid duze veze,nakon silnih pokusaja da to funkcionise...To je uticalo na mene, priznao to ili ne...Ali 'zivot ide dalje, drumovi me vode'... Pijem mnogo, vise nego ikad, uglavnom polovinu sedmice sam pijan uglavnom...I sve o cemu razmiljasam je kada se napiti i skrenuti misli od svega toga sto se desavalo zadnjih par mjeseci...Upoznajem dosta nekih novih djevojaka, neke se javljaju od prije, sada kada sam slobodan, nekima se ja javljam...Tu je nekoliko 'opcija'- zlobno zvuci...Danas mi se javila djevojka koju sam upoznao prije par dana, bio sam koma pijan, napisala je ime i broj u mobu, i jutros me probudila... Javio sam joj se porukom cim sam ustao , a to je bilo oko 8 sati- navecer... Dogovorili smo se upoznati u subotu iako sumnjam da cu to uraditi, jer vec imam dogovor s drugom djevojkom s kojom sam se cuo preko face...Eh ta djevojka je najbitnija u ovoj prici, predivna je kazem vam...Iako je ne znam licno, zasad samo preko slika, i pisemo cesto jedno drugom, razumijemo se dobro...Nasmijava me, i ja nju...Ono ako to bude nesto 'posebno' kako mi se cini da ce biti, pisat cu vise...Cesto sam u ovim svojim pricama depresivan i tuzan , pa da mozda to malo promjenim :).. Sada jedva cekam da je vidim, subota se nikad nije cinila daljom :/..Ali ipak sto se duze ceka, sladje je :)...Usput, danas sam vidio bivsu...Da, ovu s pocetka price...Bila je s drugaricom i izgledala sretno, sama je i dalje, znam...A i rekla mi je da nece ulaziti u vezu jer me voli, i da zeli bude sa mnom kada prevazidje neke svoje licne probleme koje nije mogla podjeliti s mnom (???)...Nisam je shvatio sta je htjela reci time, valjda smo zajedno 'u dobru i u zlu', ili?.. Ipak je ljubav jaca od svega i nema prepreke koju prava ljubav ne moze pobjediti, ja tako razmisljam :)..Trebala je i ona na to misliti, ali sada je to nebitno !...Svejedno ja nisam stanica na koju se mozes vratiti kada pozelis, valjda je toga svjesna, izgleda da je ovako najbolje :)...Ipak drago mi je da se sada smije, i da je sretna ...Barem je tako izgledala danas, dugo sam je gledao dok je prolazila, pozdravili smo se...Osjetio sam se neugodno, okrenuo se za njom...Ima tu jos osjecaja s moje strane, to osjetim kada je vidim ...Mozda i ona osjeca nesto,kako je rekla, ali volio bi da imao normalan odnos, ipak je to cura koju sam nekad volio i koja me voljela, i djelili smo sve...Tuzno bi bilo da budemo 'stranci' sada ...Upoznao sam je depresivanu i ocajnu..S mnom joj se i osmjeh vratio ..Ispocetka sam joj govorio da je moja misija vratiti njoj osmjeh na lice, izbrisati tugu iz njenih ociju... I uspio sam ! ...nista drugo nije vazno ;))) Ipak kada procitam ovaj post..kako pise na pocetku 'Cini mi se da mi je sreca okrenula ledja', hm ?...Vidjet cemo, nije zivot jednosmerna ulica ;) Eto dragi moji do neke nove prilike, nadam se boljih dana , budite mi veseli i nasmijani ;)

Dobar, los, zao.. Znam, znam.. odmah pomisljate na legendarni film. Ali nije rijec o filmu, ne, ne.. varate se. Rijec je o ljudima koji nas okruzuju i uticu na nas.. Postoje ljudi koji iz nas izvlace ono dobro, i ono lose... Ali i ono zlo.. Koliko smo podlozni utjecaju drugih?... Zavisi li to od naseg karaktera, samopouzdanja?... Radi li se i ovdje o tim 'presvlacenjma', o maskama..? Radi li se mozda o 'suncokretima'?..- Ljudima koji se okrecu kako sunce sja i vjetar puse? Ili.. mozda nesvjesno padnemo pod utjecaj neke osobe... Mozda, nam je dodijalo biti to sto jesmo, pa upoznamo nekog drugacijeg koji iz nas izvuce naše drugo JA.. Nažalost, cesce cemo upoznati osobu koja će iz nas izvuci negativno nego pozitivno. Jer.. i sama ta osoba mora biti izuzetno pozitivna da bi tako i na nas djelovala... A koliko je takvih ljudi oko nas?.. Koliko ljudi mozemo upoznati danas, sutra.. ili kroz par dana a da su doista pozitivni? I da ce tako utjecati na nas? Malo.. jako malo.. I onda je lakse ici linijom manjeg otpora i pasti pod negativan utjecaj, svjesno ili nesvjesno... Pri tom ne razmišljajući o posljedicama svog ponasanja... Zasto odbacujemo srecu i dobrotu? Osjecamo li se tada bolje ako glumimo da smo bad gay, ili girl? Osjecamo li se mocnije ako predemo na tu mracniju stranu?.. I uopce jedno pitanje.. zasto su losi momci uvijek popularniji od onih dobrih? I djevojke isto tako... Zasto odustajemo od dobrote i prelazimo na onu drugu stranu? Jesu li to samo faze u nasim zivotima i dolazi li kad do shvacanja ili ostanemo zaglavljeni s one strane? Toliko je pitanja.. Da.. stice se dojam da losiji ljudi uvijek bolje produ u zivotu... Pogotovo nakon nekih razocaranja.. tako je lako prijeci na drugu stranu... Trebamo samo upoznati osobu koja ce nas povuci, ohrabriti... Tako je tanka ta granica između dobra i zla.. I sta onda, kad smo s druge strane?.. Jesmo li onda ispunjeni, sretni? Ima li tada nas zivot smisla, kada odbacimo neke prave, normalne zivotne vrijednosti, i prepustimo se nekim mracnim silama? Sex, alkohol, droga.. posao.. iskoristavanje drugih.. Sve one ruzne vrijednosti na kojima se zapravo ne može graditi zivot... I sto imamo od takvog zivota? Prividnu srecu? ..Prividnu jakost i hrabrost? ..Prividni dojam nekih faca ili nekog statusa u drustvu? Vidi me, sexam se svaki dan.... Ili, vidi me, mogu popit litru votke...Ili, vidi, u vezi sam s ozenjenim covjekom, zenom.. Ja sam glavni jer sevim zenu s djetetom, rastavljenu, udanu. On je sad kao faca, jel.. I gdje je tu dobrota, pitam ja vas?.. Gdje je tu empatija prema drugima? Gdje je tu razum, gdje su tu emocije? Gdje je tu moral? ..Gdje je tu miran san?.. Gdje je tu iskreni osmjeh na licu?.. Gdje je tu sreca? Gdje je tu mir i spokoj u životu? ...Gdje je tu ljubav, pitam se.. .....

I tako..dosta razmisljam o svemu tome...ali vise ne na onakav nacin ko prije..ne ubijam se razmisljanjima kako i zasto.. To vise nije vazno.. a cini mi se i da odgovori nekako polako i sami dolaze. ..nekako..imam osjecaj da je na sva ona pitanja ZASTO, odgovor: ZATO... i jednostavno zato.. tako je moralo biti.. vjerojatno zbog toga da ja malo dublje zaronim u sebe.. da se upoznam....Jos uvijek se zivot poigra ponekad samnom... jos uvijek me testira ponekad.. ili..mozda to nije test, mozda mi samo pokazuje,otkriva neke stvari....i sad je ona meni samo 'stranac'.. Gledam je..a ne poznam je.. tako neki cudan osjecaj.. Ni tijelom ni duhom.. ne lici na nekog kog sam volio.. I vidjevsi je..samo mi je kroz glavu prosla misao: Majke ti mile sta je ta sve prosla od kad je prekinula samnom... Kakav buran zivot je vodila... Kao da je ulogu dobrice koju je igrala samnom zamijenila ulogom 'bad girl'... Ne znam jeste li vi kada dozivjeli takav osjecaj.. Hehe.. upravo mi je smijesno bilo.. Gledam je..i ono..imam osjecaj kao da smo se vec negdje sreli,kao da se poznamo,a u principu je to jedna potpuno nepoznata meni osoba.. Ono,znam je a ne znam je... Opticka varka valjda... I eto..rijeka zivota nas gura dalje..valovi nas nose dalje u zivot,u nepoznato.. I uvijek ce biti sjecanja, uvijek ce biti ispita i iskusenja.. Mislim da ce uvijek puls ubrzati kad je vidim.. mada.. zauvijek ostat cemo samo stranci.. Ali zivot ide dalje.. I ko zna sto nas ceka sutra.. Neka nova jutra.. Neki novi ljudi,sto nam zivot salje....;)

Poznavao sam žene, ali su to uvijek bili prolazni susreti i doživljaji. Jedan čas zbunjenosti, jedan čas samoće, bjekstvo od sebe samog, od očajanja, od praznine. Ništa drugo nisam ni želio, jer sam naučio da se čovjek ni na šta ne može osloniti, nego samo na sebe i jedino na po nekog druga. Sada sam najednom vidio da nešto predstavljam jednom biću, prosto zato što sam tu, da je ono srećno i što sam uz njega....

Ljudi kažu da ne mogu da prežive bez ljubavi. Šta znam, po meni je najvažniji kiseonik...

Pokusavam da budem miran da zaustavim suzu u oku..suvise je tesko uraditi tako nesto kad se srce cjepa, kad ta suza nije jedna, ima ih na milione...Daleko sam od tvojih ociju, tvoje ljubavi, tvog zivota...znam povrijedio sam te....Svjestan sam da sam zaljuljao brod tvog povjerenja!!!ali nadam se da nije sve potonulo!?...Pregazi svakog ko ti se nadje na putu i idi dalje sa ponosom u srcu....Sjeti me se ponekad onako usput i zapamti nisam htio da te POVRIJEDIM!!!!!a za mene nista drugo ne preostaje nego da okoncam zivot u nadi da ce se neko sjecati mene....

"(Dok joj krade poljubac) ona kaže: "Ti, lopove! Tražit ću da te uhite ubog krađe." On (još je jednom poljubivši) odgovara: "Dobro. Vratio sam ti ga. Okriviš li ti mene, ja ću tebe optužiti da svjesno uzimaš ukradeno."

Vecina ljudi nije spremna za smrt, svoju ili bilo ciju...sokira ih, uzasava... Ona je kao veliko iznenadjenje... Ali nikad ne bi trebalo da bude.... Nema sta da se zali u vezi sa smrcu vise nego sto bi se zalilo za rastenjem cveta... Nije smrt ono sto je uzasno, vec zivoti koje ljudi zive ili ne zive do svoje smrti... Oni ne postuju sopstvene zivote, oni pisaju po svojim zivotima. Iseravaju ih. Glupa stoka. Previse su obuzeti jebanjem, filmovima, novcem, porodicom, jebanjem... Misli su im pune vate. Gutaju Boga bez razmisljanja. Brzo zaboravljaju kako se misli, drugima prepustaju da misle umesto njih. Mozgovi su im zacepljeni vatom. Ruzno izgledaju, ruzno govore, ruzno hodaju. Pusti im veliku muziku i oni je nece cuti... Vecina ljudskih smrti je obicna prevara. Nista tu nije ostalo da umre......

ovo sam dobio danas od jedne djevojke i bas mi uljepsalo dan pa da podjelimo:): ''Ti si mi i najbolji prijatelj i ljubavnik, i ne znam koja mi je od tih tvojih strana draža. Podjednako su mi obje drage, baš kao i naš zajednički život. Ti nosiš, Noah, nešto u sebi, nešto lijepo i snažno. Dobrotu, to je ono što vidim kad te gledam, to je ono što svi vide. Dobrotu. Ti si najpomirljiviji i najmirniji čovjek od svih koje poznajem. Bog je uza te, i mora tako biti, jer si ti najbliže pojmu anđela od svih ljudi koje sam srela.''

ponovo tisina...duga noc...pustio sam d-mol al u biti to tisinu cini samo 'potpunijom', samo ja i s' mnom jedna od onih noci kada mnoge teske misli napadaju i zele zarobiti....snovi su losi, podsvijest je losa, misli mogu kontrolisati...valjda zato ne zelim da zaspim..ili se barem trudim da ne spavam, tako misli prevarim i odlutam negdje gdje je sve bolje, gdje je svijet ljepsi, i trudim se izboriti se sa tim teskim mislima, cesto uspijevam, evo sada dok ovo pisem, opusten sam, zato su postovi tako dugi...jer...kada sam prinudjen da spavam, 'ona' iz podsvijesti predje u san...uvijek je to nesto lijepo, ili je zagrlim ili poljubim, smijemo se..ili zajedno ostvarujemo ono o cemu smo u stvarnosti mastali...ali onda se probudim, opet prinudjen iako nebi, i stvarnost se jasno ocrta i znam da ce biti jos jedan tezak dan...dan se po jutru poznaje...ali vise ne mogu prevariti san...jer, da se razumijemo meni san godi i tada sam sretan, mislim da se cak i smijem dok spavam samo to ne vidim jer sam samo ja, nema drugog mene da to vidi pa da mi kaze...ali ,nazalost, svijestan sam da kada se produbim, ponovo cu se morati suociti sa porazom, stvarnoscu...i ponovo saznati bolnu istinu , da 'ona' ipak nije tu...tada se osjecam kao prvog dana kada sam je izgubio, kada je otisla...najtezi dan ikada...zato ne spavam, ne volim 'taj dan'..ne zelim da se ponavlja...a kada zaspim svako jutro moram da ga iznova prezivim i osjetim istu tu bol i tugu...prazninu...sakupim dijelove nase ljubavi, i nastavim dalje...nadam se da ce jednog dana prestati i da cu... ili nastaviti sanjati...ili zivjeti taj 'san u stvarnosti'....

.....sretan sam jer ne ocekujem nikad od nekog drugog da ce me usreciti, niti od neke stvari koja se moze kupiti...samo od sebe samog...sve sto mi treba za srecu nalazim u sebi i u tome da zivim prema svojim uvjerenjima,radim ono u sto vjerujem,sto me ispunjava...zivim u sadasnjosti, a ne u proslosti ili u mastanjima o buducnosti... i, naravno, uvijek mi je drago razveseliti one koji su mi dragi ili pomoći nekome kome je tesko.....ovaj put cu biti toliko kratak da sam upravo zavrsio :)

Iskrenost je..vrlina! A...mana je biti iskren prema pogresnim osobama! Oni..to naprosto dozivljavaju kao..hendikep a..mi njihovu reakciju kao srcani udar! S toga budimo iskreni naj prije prema sebi...;) Osecanje je osnovno pravilo zivota. Makar nas i povredilo. Emocija-(lat. emovere), -doslovno znaci uznemirenost... Pustite da drugi dolaze i odlaze slobodno, napravite ''filter'' u svom umu, jer ne zasluzuje svako tako veliki poklon kao sto je iskrenost....:)

sigurno vam je poznata fraza : ''...ali mozemo biti prijatelji...''....možemo li poslije ljubavi ostati u prijateljskim odnosima s bivsim partnerom?...jesi li svi spremni ostati prijatelji poslije veze ?...u vezi jedna strana cesto je vise emotivno vezana za partnera od druge...za takve je prekid posebno bolan...i oni ne mogu svoje emocije odbaciti tek tamo i reci ''ajmo biti prijatelj''...takve osobe jako dugo pate, i potrebno im je duze vrijeme da se oporave....mogao bi i sebe tako okarakterizirati, 'premotivna' osoba...mozda dobra stvar je sto jako tesko ulazim u vezu... ali kada sam u u vezi potpuno se predam, dajem sve od sebe i ne stedim se ni u kom smislu...inace u takvoj ozbiljnoj vezi ne zelim da imam zaliti zbog bilo cega sto nisam uradio za tu osobu, a trebao i mogao sam, nije u mom stilu da glumim 'hladnog frajer'... - u cemu je tu zapravo problem ?... kada vam dotadasnji partner ponudi 'zonu prijateljstva', znaci da se ispali iz igre...u biti ono sto vam nudi je 'utjeha'..licno, ako bi to prihvatio smatrao bi se jadnim i osobom slobog (nikakvog) karaktera...plus samo bi si produzio patnju i produzio put ka 'izlijecenju'...jel treba da je gledam kako izlazi s novim tipom, kako ga ljubi preda mnom ?...NE....niti to zelim gledati, a niti cuti za to...jednostavno... ne zelim znati nista o tome... jer samo ću se ukomirati..to je meni samo patnja..a to mi najmanje treba i cak osoba koja mi to ponudi 'utjesno prijateljstvo' smatram da me povrijedila i prilicno mi 'padne' u ocima, licemjerno je tako sto (licno, nikada nebi djevojci kojoj znam da je stalo do mene nudio takvu utjehu kako me nebi potpuno izgubila, smatrao bi da je koristim, iskoristavam da skinem 'krivicu' sa sebe...ma koliko bolno bilo , proci ce ako se udaljim bar treba biti 'fer' i iskren)...no da nastavim...ja se od toga svega moram odmaknuti ma koliko tesko bilo i kada/ako mi takve stvari nekada ne budu smetale i budem hladan glede toga , onda cemo mozda moci imati neki 'normalan' prijateljski odnos... smatram da je to pravi put ka 'izlijecenju', i do sada se pokazao uspijesnim... -Ali, sada drugi smjer price jer nismo svi 'na istom put'... zapravo, mnogi ljudi ce reci ''DA'' , prihavtiti taj 'jeftini poklon' i utjehu...jednostavno iz ocaja, jer srce koje voli cesto ne moze da donese racionalnu odluku , i samo mu je bitno da je blizu te osobe, takve osobe 'ponudu prijateljstva' smatraju zadnjom prilikom da budu u kakvom-takvom odnosu, vezi s tom osobom...cak znaju poslije odlaziti na mjesta gdje ocekuju da ce ta 'bivsa/bivsi' biti pa da ih barem vide, cak i sa drugim partnerom...uostalom jeste li sigurni da cete moci izdrzati kada vidite vasu bivsu ljubav kako se ljubi sa drugim, a da ne pokazete bilo kakvu reakciju i emociju na to?...Prije svega, jeste li sigurni da nesto takvo zelite gledati...? NE...ali zbog takvih i svih stvari koje sam gore naveo, samo jos vise pate jer takve stvari bole i ne mogu se gledati..i tako samo produzavaju vrijeme za oporavak i 'izlijecenje'... (usput , kada ste voljeni i kada volite , VOLITE SRCEM pustite razum 'na odmor', srce zna kako vam probuditi najljepse osjecaje i uzivajte u svemu sto vam padne na pamet i sto uradite zajedno -srcem, ali kada volite a niste voljeni tada turn off srce, ukljucite razum, podvucite crtu i okrenite novi list;)).. -zato ono sto vam treba je vremene (koje sve brise)... vremene da predete preko svega, da prihvatite da je gotovo i da izbacite svaku nadu i zelju za nesto vise od prijateljstva... tek tada ste spremni...uzmite si vremena za sebe, udaljite se, sklonite sve uspomene i sve sto vas podsjeca na tu osobu, ne slusajte 'vase pjesme' ,ne izazite na 'vasa mjesta' itd...radite stvari koje su vas prije cinile sretnim, cak dok te osobe nije uopce bilo...za sve je potrebno vrijeme, pa i za prijateljstvo...ne ide to po sistemu ''a ajmo sad biti prijatelji''?...naravno lakse je reci nego uraditi, ali imajte 'svoje ja' , budite jaki...i koliko god bilo bolno bilo to je jedni i najkraci put ka oporavku.... do tipkanja lijep pozdrav ;)

Volim te..a koliko te volim..Ne umijem da izmjerim..odavno sam shvatio da je odavde do neba isto kao od neba dovde..znam samo da je veoma visoko na najvisoj tacki beskraja..toliko visoko da ja kojem se stvara nelagodan osecaj u stomaku od velikih visina..sam se popeo najvise sto sam mogao u mojoj ljubavi..preko toga mogu samo u tvoj zagrljaj ili u sunovrat..vjeruj...

koliko put vas je ponos kostao u zivotu ? da pricamo malo o tome ?...sta je zapravo ponos ?....ponos nije nista drugo nego nedostatak, mana, nesto sto gradite na osnovu losih iskustava , losih ljudi i sto vas kosta onih dobrih..(evo npr. jedno 'glupo' poredjenje : djevojke neko vam kaze da imate male grudi ili da ste 'debele, mrsave, ruzne' i sl...i nabije vam 'kompleks', i dzaba sto mnogi drugi govore da su vam grudi skladne i lijepe cak i vi to vidite, mamite poglede i sl. - ako su velike ne mora znaciti da su 'pozeljne', i obratno..i ono prava ste 'zgodnica', imate cak i relativno lijepog decka koji vam to cesto 'naglasi',komplementira...ali vi ipak 'vidite' samo ono lose i u 'vlastitim' ocima nemate veliku sliku o sebi.. ostajete pri misljenju onoga 'loseg'...cesto vas takve misli muce zbog osobe koju ste voljeli a koja vas je 'ostavila' i povrijedila u zivotu..pa pomislite da niste bili dovoljno 'dobri, lijepi, zgodni' za njega jer je on kao moze 'bolje' a vi ne vidite 'dalje od njega', pronalazite nedostatke u vama, iako ih zapravo nema u vama nego su u drugoj strani, a odgovor je jednostavan- to nije bila iskrena ljubav samo je trebalo vremena da se to 'otkrije', zato je zavrsila..ali ipak gubite samopouzdanje..razmisljate da je ta kojom vas je zamjenio 'bolja' od vas, pa idete cak dotle da poredite sebe s njom i sl., sto je naravno potpuno POGRESNO..ko vas voli iskreno njemu ste najljepsa djevojka na svijetu i 'bolja' ne postoji,njemu ste 'savrseni' voli svaki dio vas i vasu dusu...- ali uvreda uvijek ostavlja dublji trag nego kompliment, tako da nije cudno sto je svaki mladji covjek opterecen raznoraznim 'kompleksima' od izgleda do emotivne nestabilnosti , usput poradite i na tome, nemojte si to dozvoliti, jer vi ste 'savrseni' , neko ce to da vidi i cijeni ;))...tako je i s ponosom , to je dakle nista drugo nego 'kompleks'...zasto ? sada jedan 'pametan' primjer: upoznali ste osobu, ono standarndna sema ispocetka iskre frcaju, uzbudjeni ste, strasno se svidajte jedno drugom...i ulazite u vezu...vrijeme prolazi sve vise ste privrzeni toj osobi, sve je vise volite, sve ste vise 'ovisni' o njoj (vrijeme je takvo, sve moze da 'izlijeci' i 'zaboravi'..ali vazi i obratno, sto ste vise s nekim postaje vam veca potreba, 'navika', cak i kada vam kola pocnu ici nizbrdo ne mozete bez njega iako vidite da ne ide..;))..inace onaj koji voli uvijek vidi svog partnera idealnijeg i boljeg nego sto zapravo jeste..'savrsenog'...kada se nadju dvije osobe koje tako uzajamno gledaju, to jest savrsena ljubav, naravno nikad se ne zavrsava, ljubav nije ako ima kraj (osim smrti), ljubav je predivna ;)... no da nastavim (uvijek imam previse toga za reci, pa kome se cita neka to ima u vidu..to mi je i bivsa zamjerila, bila je inace cutljiva pa joj to smetalo 'pomalo' :)... i tako, prolaze mjeseci, ponekad i godina, ili njih par..sve je 'savrseno'...i najednom 'grom iz vedra neba', osoba bez koje 'ne mozete' vam govori kako to nije to, kako ne osjeca vise da vas voli, kako je bilo lijepo ali sada bi bilo bolje da ostanete prijatelji,standardna otrcana, najcesco 'neiskrena' prica...HA ? danas me volis sutra ne, ljubav koja nestaje wtf, danas sam ti 'ljubav', 'najdraza/i', 'voljena/i', 'dusa', sutra sam 'prijatelj/ica' ...MOLIM ? (kasnije uglavnom saznate/vidite koliko je sati..dosao je neko 'bolji' od vas i 'zamjenio' vas ...cesto i da ste bili varani veci dio veze..samo sad vi vise niste uopce potrebni..mozete biti tek prijatelj- kako licemjerno i jadno , bar je trebao/la biti iskren ) iskreno za mene, takve osobe ,iako ih se zna zavoliti, su najvece kukavice, egoisti, neko ko ne zasluzuje ljubav niti zna sta to znaci, osobe koje su potpuno nezrele, osobe koje nisu vrijedne truda...i tek tada shavtite koliko ste 'idealizirali' tu osobu, i tada vidite koliko ste velicali njene vrline (vecinu zapravo izmislili) iako je ta osoba uglavnom vidjela vase mane ali vi ste bili slijepi da bi to primjetili, ali tada sve mane doticne osobe izadju na vidjelo, tada progledate, i bude vam jasno kakav ste budala bili.... no da probam skratiti :))... desilo vam se i da cak molite osobu, da placete , da ocekujete cak i sazaljenje, SAMO da vas ne napusta osoba bez koje 'ne mozete' (iako prava ljubav vas nikad nece poniziti i dovesti u sitauciju da molite, ali to treba nauciti na vlastitoj kozi)...naravno nista niste uspjeli, niste zadrzali ni tako voljenu osobu, ostali ste 'ostavljani, zamjenjeni, povrijedjeni, ponizeni'..ego vam je pao na -27, osjecate da niste dovoljno dobri cak (sve POGRESNO, o tome u narednim postovima, da ovaj nebi bio duzi od 100 kilometara)...da napomenem to vecina dozivi (da se ne lazemo), i to u mladjim godinama, neiskusnim, 'naivnim' (sve sto pisem pod navodnike ne shvatajte tek takvim 'kakim se cita') uhhh nadam se da je zanimljiv ovaj 'roman'... nastavljam...kakve to veze ima s ponosom ? e to je trenutak kada se 'ponos' (jaka rijec,ali tako su nazvali tu manu, kompleks), tada ponos dolazi po svoj , po vas...tada osjecate potrebu da izgradite zid oko sebe, oko svog ega..vise ne vjerujete ljudima jer ste sve dali za tu osobu, i vise nikome necete to dozvolit (mladi-kojima ovaj post treba najvise da 'pomogne', prestanu da vjeruju u sve, u ljubav,u istinu, u iskrenost, pomisljaju i na samoubistvo tuznoo..vidim to po svemu , po netu , po face-u, po razgovorima s mladima, a i onim malo starijama (20+)...zato ovo i pisem )... tada pocinjete da se 'svetite' svima jer u svakom vidite tu 'praznu, jadnu' osobu koja vas je sjebala...pocinjete da lazete, da varate, da 'nabijate' ego i vracate samopouzdanje, da se opijate, da vas pjesme 'ubijaju' i sl ...zapravo postajete LOSA OSOBA zar ne, bili ste preslabi , pobjedila vas je jedna losa, mozda i sama nasigurna, nezrela osoba i jedno iskustvo...dopustili ste da na osnovu jedne osobe formirate misljenje o svim ostalim...tada povrijedjujete one koji vas vole, ne date da vam se pridje...zapravo nije da ne mozete da volite, ali se BOJITE...tako propustite srecu , ljubav, mnogo toga..propustate priliku da imate pravu osobu pored sebe... eto sta je ponos, za koji prije niste ni znali da postoji sad je vasa najveca mana (a niste je imali) i nesto sto vas tjera u kolotecinu loseg, lazi, neiskrenosti (tak danas se ljudi 'ljute' na istinu, zive u lazi, 'lijep' osjecaj)...zato budite jaki, kada volite i kada ste voljeni, volite srcem...kada niste voljeni, ukljucite razum, uostalom STO CE VAM NEKO KO VAS NE VOLI, PA CAK I DA MOZETE DA GA 'PRISILITE' DA BUDE S VAMA, NECETE BITI SRETNI JER ZA LJBAV JE POTREBO DVOJE (ni manje ni vise;))...ponos svakim danom 'ubijajte', odbacite (ok je da budete moralni i budite, ali to nema veze s ponosom)...naravno cijenite sebe (to opet nije ponos) , ne pricajte da su 'svi isti' jer nisu, budite korak ispred i napravite razliku izmedju dobrih i losih ljudi,jer 'svi glumci su losi', ipak smo razumna bice...s ponosom nikada necete biti sretni, nikada necete 'vjerovati'...a treba da vjerujete..jednom cete biti u pravu..'put' je predug da bi se patilo..glavu gore, osmjeh na lice i uljepsajte dan svima oko sebe , smijte se i vama ce biti bolje, budite sretni sto se budite svakog jutra, mnogi nece biti takve srece i jos mnoooogooo togaaaa...nemojte postati to o cemu sam pisao...nadam se da cete ostati ona osoba i s 'pocetka primjera', koja voli, zrtvuje se,koja je 'sretna'..jednom ce to biti ono pravo i nece se tako zavrsiti...nadam se da se necete pronaci u ovom djelu kada 'ponoso dodje po svoje' i da ponos nece napraviti od vas losu osobu.... pronadjite se u iskrenosti, pravdi, ljubaznosti, osmjehu, sreci.... jednostavno u ljubav, i budite spremni kada prava ljubav dodje , tek da je prepoznate na vrijeme...;) ....to vam treba da bude jedan od zivotnih ciljeva, pored svega ostalog ;) sretno, smijte se ...vjerujem da necete uci na moj blog u naredih 100 dana :D ovdje sam se dotakao mnogih tema o kojima cu pisati u naredim postovim..ako imate neki prijedlog samo recite ;)

..(..da ne pocinjem kako sam se osjecao, da vam ne kvarim raspolozenje...) ipak svjesni da ne mozemo jedno bez drugog,ili barem ja ne mogu bez nje, dogovorili smo da ostanemo prijatelji, to je nudila prihvatio sam , samo da joj budem blizu...mozda ona mene tako moze gledati i biti iskren prijatelj, ali ja ne mogu kada znam da je svaki put zelim zagrliti i poljubiti, tako da nisam bio 'iskren' kada sam prihvatio da joj budem 'samo' prijatelj... ali dobro , dogovorili smo da te subote izadjemo kao prijatelji... rekla je da nece da pricamo o vezi niti bilo cemu u vezi nas...pristao sam, sta sam drugo mogao inace je nebi vidio..obecao sam da necu spominjeti 'nas'... izasli smo, opet na staro mjesto, cak za isti sto...uzeli pice i poceli 'opusten' prijateljski razgovor...ali mene su mucile neke druge stvari...samo sam cekao pogodan trenutak da pocnem tu temu, iako krsim obecanje ali morao sam...ubrzo sam pitao 'zasto', misleci na raskid, jbga bilo mi je tesko..odgovor je bio bolan, rekla je da to vise nije to, da sada ne osjeca ono sto je prije osjecala (pitao sam se kakva je to ljubav koja nestaje?), da nije osjecala ono 'nesto' u stomaku kada je poljubim u zadnje vrijeme nase veze..ali istovremeno da me voli?..pitao sam na koji nacin, pretpostavljam kao prijatelja ? odgovorila je negativno, sto me dodatno zbunilo, rekla je cak da me voli 'vise' nego momka ? ma sta to znacilo...ja sam tesko mogao bilo sta reci, gore mi je bilo to sto kaze da me voli i odrice se nase ljubavi nego da mi je rekla ili slagala da me ne voli, lakse bi bilo...govorio sam polako...svaki put pokusavajuci da zadrzim suze i svu tugu koja je bila u meni...prisjecao sam se nekih stvari i govorio joj, svaki put s dugom cutnjom izmedju recenica..samo tako sam se mogao suzdrzati i skupiti snage da pricam dalje...rekao sam da zalim zbog nekih stvari koje nisam dobio od nje..da mi nikada nije rekla ono 'volim te'...da su mi neke stvari tesko pale, ali da sam izdrzao sve radi nas i nadao se da ce biti bolje...gledala me, osjetio sam da je i njoj uzasno tesko, ne znam jel zato sto me vidi takvog ili sta vec...ja sam pokusavao da je ne gledam u oci, bilo bi pretesko, gledao sam u 'prazno' i pricao....polako sam osjecao olaksanje i uspijevao suzdrzati suze...ali...tada me poljubila naglo, iznenada, i zagrlila cvrsto, i ja sam nju...tada se nisam mogao suzdrzati...suze su mi same krenule, i ona je plakala u mom zagrljaju, koji je postajao sve jaci...nikada nisam osjetio takvu bliskost izmedju nas...u zagrljaju sapnuo sam joj : 'volim te vise od svega...nemoj da ides...nemoj...'.... odgovorila je : 'volim i ja tebe'...ostal smo jos dugo tako zagrljeni....nakon toga smo dugo pricali, i odlucili da budemo ponovo skupa...poljubio sam je ponovo i bilo je prelijepo....iii vec znate kako je sve zavrsilo..'savrseno' kako volim reci -volim tu rijec ;) :)

bila je to 'samo' jos jedna luda ljetna noc, kraj augusta..... - vrijeme stvoreno za partijanje, opijanje, ludosti....subota...izlazim kao i obicno opusteno s par prijatelja, bez obaveze, SRETAN..inace nisam osoba koja se vezuje (barem nisam bio) i djevojke sam uglavnom gledao kao 'prijateljice s povlasticama', i 'takve' sam uglavnom trazio 'bez obaveza'...bio sam 'sretno slobodan' i zadovoljan takvim zivotom..ali nikada ne znas sta zivot nosi i da svaka noc moze da ti promjeni zivot. to je bila jedna od tih noci za mene...nisam imao nista u planu, lagano ispijanje heinekena i smjeskanje na svaku pripitu damu koja prodje...i cekanje one prave koja bi ispunila tu noc...prolaze sati ..nista...vec sam se malo smorio....i konatam ova noc ce proci bez dama...osim sto sam vidio jednu 'posebnu' , ali nisam racunao na nju..bila je previse prefinjena i otmjena da bi pristala na moje igre za jednu noc...ona nije bila jedna od takvih...i samo mi je ostala slika njenog lica i prelijepih krupnih ociju, izgledala je tako nevino i iskreno... ali to je sve ,kontao sam 'nisam ja za takve'... - prolaze sati i dalje, pijem lagano, prilicno smoren zbog 'neuspijesne' veceri i s ciljem da sto prije zavrsi...izazim vani da se malo ohladim...i tada ugledam nju...da..to je ona vidim..da to je bila 'posebna'... bez sekunde razmisljanja prilazim joj i upoznajemo se, to se desava pomalo 'nesvjesno', sasvim spontano... - djelovala je jako ljubazno i rekla je da se zove M..... (necu navoditi imena)...ja opusten potpuno, inace sam takav ali i piva radi svoje :) ..i kako je vec kraj veceri trazim broj telefona da se ne izgubi kasnije...ko bi je nasao takvu, takva se ne nalazi svaki dan... omislja se koji trenutak, ja se smjeskam i ipak dobijam broj... ne zeleci da gubim vrijeme odmah je pozivam na pice, i odgovor mi se svidio , rekla je da dodjem po nju za 10ak minuta i gdje ce da bude..odlazi sa drugaricom... ja odbrojavam minute, bio sam nestrpljiv iako to nije moj stil (nije bio barem), uglavnom sam 'kulirao'...ali ovaj put je to bilo nesto drugacije sto ni sam ne mogu opisati... napokon proslo je dugih , tacno, 10 minuta prilazim za njen sto i odlazimo na prigodnije mjesto za razgovor, uzeo sam je za ruku...pristala je.... - nismo imali mnogo vremena vec se vecina ljudi razisla i vec je bilo vrijeme da i ona ide...sjeli smo narucili pice, ona naravno sok (nisam ni ocekivao nista drugo), ja naravno pivo kao obicno... poceli smo razgovor, ono standardno da li je u vezi...rekla je da nije..obradovao sam se...lijepa vjest...u nastavku razgovora sam saznao da zivi blizu mene,zanimljivo skoro da smo komsije , ali i da je mladja od mene 5 godina, iako se nije cinila tako mladom, ali to je bio odgovor na pitanje zasto je ne poznajem iako smo iz istog malog mjesta... no nisam puno odugovlacio jer sam znao da nemem puno vremena, pitao sam je da li zeli da se upoznamo bolje, rekao da mi se mnogo svidja i da bi volio da bude sta vise izmedju nas...naravno rekao sam joj da je lijepa :))..i jest bila zaista...prelijepa... odgovorila je da ce da razmisli, da smo se tek upoznali i da ona nije djevojka koja tako stupa u veze, takoder i da joj ja izgledam kao 'neki frajer-zenskaros' koji misli samo na provod..naravno prihvatio sam to.. iako sam cijelo vrijeme kontao koliko zelim da je poljubim, ali...nisam se usudio, iako ne pamtim kada neku djevojku s kojom izadjem na pice ne poljubim prvu noc, odmah..barem to..ALI ova je bila drugacija, nisam zelio ostaviti los utisak jer s njom sam se vidio na 'duze staze' i 'postovao' sam je u tom smislu...noc je zavrsila, drugarica je pozvala da idu kuci, bilo je prelijepo iako je trajalo nekih 20ak minuta, poljubila me u obraz i rekla da cemo se cuti...hm ipak dobra noc.. - dolazim i ja kuci , naravno odmah uzimam mobitel i pisem poruku , sve najbolje naravno iako nisam bio sad totalno odlijepio, nije bio moj stil, ali mi se ludo svidjala pa sam to sve 'nakitio' dodatno... - odgovor dobijam sutra ujutro...i osmjeh na lice dolazi s budjenjem, i ona pise da joj je bilo prelijepo i da zeli ponovo da me vidi, i da se bolje upoznamo....sve je izgledalo SAVRSENO, ljubav je na vidiku, ali ovaj put sam zelio da to bude ono pravo !

savrsena ljubav mi je inspiracija... ili jednostavno 'ljubav' koja 'savrsenstvo' podrazumjeva u mojim stavovima, nema kraj..ako ima bez obzira koliko se 'cinila' lijepom -nije prava...cesto mislim o tome i tragam za tim...to mi je cilj koji pratim...vjerujem u to, jos uvijek nisam uspio to da nadjem, ali...nisam ni ocekivao da ce da bude lako, i da cu uspjeti iz tek nekoliko pokusaja...no pisat cu o tome u trenutcima inspiracije, ceznje, razmisljanja, tuge, srece, 'praznine'...da li postoji u stvarnosti ili je to samo nesto apstraktno idealizirano, u nasoj masti, sto nikad necemo dokuciti..? pisat cu o ponosu, manama, vrlinama, kompleksima vjerovanjima ..pisat cu sreci, sta je zapravo sreca ?...kako je ostvariti ? pisat cu o grijehu..izdaji..ljubomori..ljudima..dobrim i losim... teznji ka dobrom, ka istini, ljubavi, pravdi...kako napraviti 'razliku'..... takodjer odgovarati na sva Vasa pitanja u vezi s tematikom bloga, mozda pomoci... dobro dosli :)