Uvek im je falilo nešto…Nešto što sam nekada našao u tebi.
I, tako, tragajući za nečim poznatim i starim, vadim telefon i kucam njen broj, davno izbrisan iz imenika, ali urezan u sećanju. Zvoni dugo, dugo i na kraju, već spreman da odustanem, čujem njen pospan glas. “Molim?” “Hej.. Ja sam. Obećao sam da neću da zovem, znam. Ali ne mogu. Izvini, jebiga, znam da sam…